U većini zemalja, uključujući regiju, starosna granica za penziju postavljena je na 65 godina.
Međutim, s produženjem životnog vijeka i promjenama u demografskim trendovima, mnoge države postepeno podižu ovu granicu. U regiji, građani Sjeverne Makedonije najbrže dolaze do penzije, dok se najstabilniji život u penziji može pronaći u Sloveniji, gdje su prosječne penzije iznad prosjeka, piše Bloombergadria.com.
Penzijsko osiguranje na prostorima bivše Jugoslavije uspostavljeno je 1922. godine usvajanjem Zakona o osiguranju radnika. U to vrijeme, starosna granica za odlazak u penziju bila je 70 godina, a nije bilo mogućnosti za prijevremeno penzionisanje. Kako je istakao Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog savjeta, predratni sistem bio je više nalik privatnom osiguranju, gdje su se prihodi kapitalizirali.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1957. godine, usvojen je novi zakon koji je promijenio način finansiranja penzija na tekuće, poznato kao "pay as you go". Starosna granica je tada spuštena na 65 godina za muškarce i 50 godina za žene, omogućavajući raniji odlazak u penziju. Ove promjene su značajno uticale na životni standard penzionera u narednim decenijama.
Zlatno doba za penzionisanje na prostorima bivše Jugoslavije desilo se nakon 1964. godine, kada je starosna granica za muškarce spuštena na 60 godina, a za žene na 55 godina. Radnicima je garantirano da će s punim radnim stažem od 40 godina moći računati na penziju koja iznosi 85% njihove plate. Ova era pružila je brojne privilegije, uključujući minimalne penale za prijevremeno penzionisanje.
Nakon raspada Jugoslavije, svaka država u regiji počela je da reformiše svoje penzijske sisteme.
U Srbiji, starosna granica za penziju postavljena je na 65 godina za muškarce i 63 godine i šest mjeseci za žene, s planiranim postepenim povećanjem na 65 do 2032. godine. Osim toga, oni sa 45 godina radnog staža mogu se penzionisati bez obzira na godine.
Hrvatska također ima slične uslove, pri čemu muškarci odlaze u penziju sa 65 godina, a žene sa 63 godine i šest mjeseci. Plan je da se do 2030. godine izjednače uslovi za penzionisanje oba pola. U Sloveniji, starosna granica za penziju je 60 godina i 40 godina staža ili 65 godina i 15 godina staža, što omogućava fleksibilniji pristup penzionisanju.
U Bosni i Hercegovini, uslov za odlazak u penziju je 65 godina života i 15 godina radnog staža, dok u Crnoj Gori žene mogu ići u penziju sa 62 godine i devet mjeseci do 2032. godine. Ovi zakoni reflektiraju različite pristupe državnih vlasti prema penzijskom sistemu, ali su i podložni promjenama zbog demografskih trendova.
Kako se stanovništvo stari, penzijski sistemi se suočavaju sa izazovima održivosti. Zbog sve većeg broja penzionera i smanjenog broja radne snage, reforme će biti neophodne kako bi se osiguralo da penzijski sistem ostane održiv i pravedan. Pitanje penzija postaje sve važnije u društvenim i političkim diskusijama širom regije, jer se očekuje da će starenje populacije postati ključni faktor koji će oblikovati buduće ekonomske politike.
