U prodaji knjiga „Naser Orić - od Gazimestana do Haga i nazad"
Foto: Tuzlanski.ba

Riječ je o djelu koje je izazvalo veliku pažnju javnosti a u kojem srebrenički komandant Naser Orić opisuje svoju životnu priču i boravak na slobodnoj teritoriji.

naser od gazimestana do hagaKnjiga, daje odgovore na sva pitanja koja su se postavljala od 1992. godine pa sve do danas, iznoseći detalje strašnih događaja koji su se dešavali u ratnom periodu. Knjiga je pisana protekle tri godine, a Naserovu ispovijest dokumentovao je novinar i publicista Avdo Huseinović.

„Bio je kurs za policajce u Beogradu, a prije toga predavao sam molbe u Sarajevo, Slavonski brod, Sremsku Mitrovicu, pa opet u Sarajevo, i uvjek sam dobijao odbijenice uz obrazloženje da je bio veliki broj kandidata. Tačno se znalo koja porodica može da prođe, a koja ne može. Glavni razlog je bio taj što mi je deda bio ustaša. I kada sam došao u Beograd, prođem sve testove, a na razgovoru to otvoreno kažem jednom članu tročlane komisije. Među njima je bio čovjek rodom iz Ljubovije, znači odmah preko Drine, preko puta Bratunca. Tešić se prezivao. Čuo sam da je i danas živ. Pita mene Tešić: Šta te navelo da dođeš u Beograd?

Ja kažem da neće nigdje da me prime, navodno uvjek veliki broj kandidata, a istina je ta što je moj deda bio u crnokošuljašima, ustašama. Međutim, taj Tešić, čovjek iz Ljubovije, kaže mi Kada si tako iskren, bićeš primljen odmah.

Položivši test fizičke kondicije, i to pod visokom temperaturom od 40 stepeni, biva primljen u Specijalnu jedinicu MUP-a Srbije, no prije toga počinje da radi u policijskoj stanici Savski venac. Priča kako bi u Srebrenici, da bi uspio, morao da bude sin nekog iz komunističke nomenklature, pa se na život u Beogradu lahko privikao i uklopio. Najviše sam trenirao sa jednim dragim prijateljem, Tonijem Provićem iz Požarevca, koji je poslednjih godina radio u BIA-i, onda s Aleksandrom Jovićem, koji sada živi u Novom Sadu i bori se u džudou u srpskoj ligi... Moram spomenuti i specijalce, drage prijatelje Nebojšu Arsića i Negovana Radovanovića. Bilo nas je 38 pod komandom Radovana Stajčića, zvanog Badža. On je bio džudista. Odličan policajac. Imao sam s njim korektan odnos. Badža je ubijen 1997. godine u beogradskom restoranu Mama mia., kada je on otišao, specijalci mi kažu : Do osam sati, ona će te sama uvući u stan..."

Knjigu „ Naser Orić– od Gazimestana do Haga i nazad" od ove sedmice moći ćete kupiti u online knjižari knjiga.ba Sačinjena je od živopisnih fotografija, tvrdog poveza a više informacija o knjizi možete pronaći na: www.knjiga.ba