Onkološki pacijenti u Tuzlanskom kantonu su prepušteni sami sebi, suočeni s izuzetno teškom situacijom koja traje godinama.
Nedostatak medicinskih uređaja neophodnih za liječenje, poput linearnog akceleratora, nestašica lijekova, ali i, prema novim iskustvima, loš odnos medicinskog osoblja, ukazuju na to da su onkološki pacijenti u Tuzlanskom kantonu u sve težem položaju.
Problemi u zdravstvu sa kojima se svakodnevno suočavaju čine njihovu borbu protiv bolesti još težom i iscrpljujućom.
Osim svakodnevne borbe zbog nedostatka linearnog akceleratora i odlazaka u druge gradove na primanje terapije, proces liječenja pacijenta je obilježen i brojnim drugim problemima koje neko ko je korisnik zdravstvenog osiguranja ne zaslužuje.
Jedno takvo iskustvo ovih dana je dospjelo u centar javnosti putem društvenih mreža ogolivši još jednom sve nedostatke zdravstvenog sistema na ovom području.
Naime, porodica Tuzlaka Damira Avdića, koji je nedavno preminuo nakon teške borbe s karcinomom, odlučila je podijeliti svoju bolnu priču o njegovom liječenju.
U emotivnoj izjavi, istaknuli su kako se borba nije vodila samo protiv bolesti, već i protiv neadekvatnog tretmana i nemara medicinskog osoblja Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Njihova priča otkriva niz propusta i nedostatak empatije koji su, kako kažu, dodatno otežali Damirovu borbu za život.
''Da je bitka bila samo protiv karcinoma, naš Damir je nikada ne bi izgubio'', ovim riječima započinju svoju priču.
Damir je prvi put saznao da ima karcinom debelog crijeva 2021. godine, nakon čega je bio operisan i nastavio živjeti normalan život.
''Nakon osam mjeseci, privatno je obavio kolonoskopiju, na kojoj mu je rečeno da ima jedan cm nečega (zgrušane krvi). Mislio je da je sve u redu. U decembru 2023. godine, Damir se počeo osjećati loše. Privatno je, kao i uvijek do tada, obavio kolonoskopiju, na kojoj je opet viđena "samo zgrušana krv", te mu je rečeno da ponovo uradi kolonoskopiju za tri mjeseca. U januaru 2024. godine, imao je konstantne temperature, pa je odlučio napraviti CT pregled, naravno, privatno. CT je pokazao da se karcinom vratio. Kao i uvijek, na UKC-u Tuzla traženje operacije je potrajalo'', navode.
Tek nakon nekog vremena, konzilij je odobrio operaciju iza čega je uslijedilo ugrađivanje stome, te je jedan manji dio preostalo odstraniti radioterapijom.
''Nažalost, UKC Tuzla nije želio dati saglasnost za radioterapiju. Poznato je da UKC Tuzla nema mogućnost pružanja radioterapije pacijentima. Nakon dugog čekanja, budući da se konziliji održavaju samo petkom, Damir je izgubio mnogo vremena. Kada su konačno odobrili saglasnost i kada je stigao u Mostar, u Mostaru su ga odbili za radioterapiju jer se karcinom povećao'', objašnjava porodica.
Damir je vraćen u Tuzlu, gdje je dobio hemoterapiju. Već od prve je, tvrde, osjetio nuspojave, koje nigdje u nalazima nisu bile zavedene. Konzilij je, uprkos svemu, nastavio s drugom hemoterapijom što je rezultiralo lošom krvom slikom. Uprkos tome, terapija je nastavljena.
''Njegova glavna doktorica bila je Lejla M., koja je uvijek kasnila na konzilije i pričala o privatnim stvarima dok su je onkološki pacijenti čekali. Damiru se na nozi pojavio tromb, zbog čega su mu obustavili hemoterapiju. Damir je privatno tražio liječenje tromba, a doktoru nije bilo jasno zašto su mu obustavili hemoterapiju. Ustvari, UKC Tuzla ga je otpisao. Iako se osjećao dobro i čak smo zajedno išli na vikendicu, nekoliko dana nakon povratka počeo se osjećati loše. Dana 22.08.2024. godine, završio je na odjeljenju za onkologiju'', opisuju.
Tu su naišli na nova neugodna iznenađenja od strane osoblja u kliničkom centru.
''Osoblje na onkologiji UKC-a Tuzla prvo nam je reklo da ne znaju promijeniti stomu. Damir je inače mogao sebi mijenjati stomu, ali tada nije mogao stati na noge, pa je supruga morala dolaziti da mu mijenja stomu. Jedne večeri Damir nas je nazvao i rekao da mu je stoma pukla. Došli smo na UKC da mu pomognemo. Kada smo stigli, rekao nam je da je medicinska sestra Nermina vidjela da mu je stoma pukla i nije željela pomoći. Ostavila ga je samog i zatvorila vrata uz rečenicu: “Da nam ne smrdi ovdje.”, navode ogorčeni članovi porodice.
Tu su se uvjerili u to da osoblje, osim što nema empatije, ne vodi računa ni o higijeni.
''Krvava maramica ispod Damirovog kreveta stajala je puna četiri dana. Mi smo to primijetili, ali namjerno nismo htjeli pomjeriti da vidimo hoće li oni to sami uraditi. Sposobnost doktora također nije na visokom nivou jer se nekoliko puta dešavalo da zaborave iglu na njegovom krevetu, pa bi igla cijelu noć bila pored njegovih nogu'', opisuju.
Kroz Damirovo liječenje nekoliko puta su se susreli i sa problemom nedostatka lijekova.
''Jedne noći medicinska sestra imala je samo jednu tabletu koju je podijelila između dva pacijenta. Dva dana smo čekali da doktorica pogleda njegov CT. Iako Damir na CT-u nije imao metastaze, poslan je u Centar za palijativnu njegu. Doktor Hasan O., čovjek bez osjećaja, empatije i ljudskosti, na veoma ružan način saopštio nam je loše vijesti. Kao porodica, odlučili smo ga odvesti kući. Stupili smo u kontakt s klinikom u Zagrebu, gdje je preporučeno da Damir hitno treba na radioterapiju i imunoterapiju. Odgovor iz Turske bio je isti. Stupili smo u kontakt s klinikom u Mostaru, gdje su nam rekli da ima mjesta za Damira, ali da samo trebamo dobiti saglasnost konzilija u Tuzli'', opisuju.
U petak, 06. septembra, porodica je otišla na konzilij uz inicijativu prebacivanja Damirovog liječenja.
''Doktori su negodovali, ali na kraju su rekli da ćemo dobiti saglasnost. Došli smo kući i rekli Damiru da ga vodimo na liječenje. Nakon nekoliko minuta, Damirova majka, žena od 74 godine, dobila je poziv od doktorice Lejle A. N. Poziv je bio s privatnog broja, a rečeno nam je da je ona razgovarala s Kliničkim centrom u Mostaru i da Mostar više ne prima pacijente iz Tuzle. Nama je to bilo jako čudno jer smo već dan prije dobili potvrdan odgovor iz Mostara. Damirova sestra nazvala je doktoricu Lejlu i pitala je odakle joj informacija da u Mostaru nema mjesta. Doktorica je odgovorila da je dobila informaciju od pacijenata koji se liječe u Mostaru. Da li je normalno da doktorica govori neprovjerene informacije?'', pitaju.
Nažalost, Damir nije dočekao saglasnost za Mostar.
''Mi kao porodica nećemo dozvoliti da on postane samo jedan pacijent u nizu. Ovo je samo jedan dio Damirove priče. Nadamo se da niko neće doživjeti ono što je on prošao'', zaključuju.
Tuzlanski.ba je poslao upit Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla vezano za ovu temu, no na naša pitanja o konkretnom slučaju, nedostatku lijekova, procesu dobijanja saglasnosti za liječenje u drugom gradu, do trenutka ove objave nismo dobili odgovore.
S druge strane, medicinski direktor UKC-a Tuzla Igor Hudić je u izjavi za BHRT rekao kako ''Univerzitetski klinički centar ima sve potrebne i lijekove i sanitetski i potrošni materijal u količinama dovoljnim za nesmetano funkcionisanje'', iako su iskustva pacijenata i njihovih porodica drugačija.
Naime, nakon iskustva porodice Damira Avdića, brojni građani oglasili su se na društvenim mrežama sa istim ili sličnim problemima.
''Moj otac čitav mjesec nije primio hemoterapije jer jedan lijek nedostaje i mi smo morali u Zvornik ići kupiti taj lijek da bi on primio terapiju'';''Istina je da lijekova nema, ja kada sam bila, tražila sam dvije kutije svojih tablera koje koristim kao hormonalnu terapiju za karcinom dojke i rečeno mi je da mogu dobiti samo jednu, jer nema lijekova''- neki su od komentara ogorčenih pacijenata i njihovih porodica.
Zašto iz UKC -a tvrde da imaju dovoljne zalihe lijekova, ako iskustva pacijenata pokazuju drugačije, ne zna se, ali je jasno da klinički centar koji je nekad važio za jedan od najboljih u Federaciji, tone sve dublje, a u centar javnosti dospijeva zbog niza negativnih iskustava, mogućih afera u javnim nabavkama i političkih previranja.
Šta je sa nabavkom linearnog akceleratora?
Onkološki pacijenti na ovom području na radioterapiju idu u druge kliničke centre u Federaciji Bosne i Hercegovine jer UKC Tuzla već duže od godinu dana nema linearni akcelerator.
Četvrti tender za nabavku je u toku, a UKC Tuzla je kao najpovoljnijeg ponuđača odabrao Inel-med iz Mostara.
Da li će se ovoga puta žaliti kompanija M.S.G. d.o.o. iz Tuzle koja je bila drugi ponuđač, a koja je, nezvanično, imala podršku Siemens medicine, ili će se bar ovaj segment u procesu liječenja riješiti, ostaje da se vidi.
Vezani članak
