U 15. stoljeću prije Krista, drevni računovođa zabilježio je narudžbu za više od 200 drvenih stolova, stolica i taburea za namještaj. Kako to znamo? Sa sićušne pločice s klinastim pismom otkrivene u južnoj Turskoj.
Iako svojevremeno sasvim običan predmet, glinena pločica nudi izvanredan uvid u poslovne prakse prije 3.500 godina u drevnom gradu Alalahu, nekoć užurbanoj prijestolnici davno zaboravljenog kraljevstva Mukish.
Alalahov položaj uz obalu Sredozemnog mora u blizini današnjeg grada Antakye predodredio ga je kao trgovačko i administrativno središte, piše Forbes.
Arheolozi su otkrili predmet dok su obavljali restauratorske radove u Alalahu nakon niza potresa koji su razorili južnu Tursku i sjevernu Siriju u februaru 2023. godine, ostavivši desetke hiljada mrtvih i povrijeđenih te nanijevši veliku štetu imovini, uključujući spomenike napravljene od opeka od blata osušenih na suncu na Recite Atchani, mjestu iskopavanja Alalaha. Britanski arheolog Sir Leonard Woolley prvi je tamo započeo iskopavanja 1930-ih.
Ispred Alalahovih gradskih vrata ovog ljeta arheolozi predvođeni trenutnim direktorom iskapanja Tell Atchana Muratom Akarom, profesorom arheologije na turskom Sveučilištu Mustafa Kemal, iskopali su glinenu pločicu. Ispostavilo se da je u izvrsnom stanju, ima samo nekoliko površinskih ogrebotina.
Pločica je administrativni tekst, drevni oblik knjigovodstva koji bilježi sirovine koje su koristili radnici palače i gotove proizvode koje su proizveli i distribuirali.
“Još ne znamo dolazi li namještaj ili odlazi. To je ili radni nalog za izradu namještaja ili potvrda za isporuku namještaja”, rekao je Jacob Lauinger, profesor asirologije sa Univerziteta Johns Hopkins koji radi na dešifriranju znakova utisnutih u klinastu ploču.
Pločica je otprilike velika četiri x četiri centimetra, no može biti od velike pomoći u razumijevanju svakodnevnog života iz prošlosti.
“Vjerujemo da će ova ploča, teška 28 grama, pružiti novu perspektivu u smislu razumijevanja ekonomske strukture i državnog sustava kasnog brončanog doba”, rekao je Mehmet Ersoy, turski ministar kulture i turizma.
Aha trenutak
Ploča sadrži podatke zabilježene na akadskom, izumrlom semitskom jeziku kojim se govorio u drevnoj Mezopotamiji i pisalo prepoznatljivim klinastim pismom. Lauinger analizira sadržaja ploče sa Zeynep Türker, doktorandicom na odjelu za bliskoistočne studije Johna Hopkinsa, koja će biti glavni autor studije o tom otkriću.
Pisari bi glinene oznake napravili pomoću trske. Lauinger i Türker počeli su mikroskopom proučavati natpis nakon što je konzervator iskopine Alalah očistio glineni predmet od prljavštine koja se nataložila u njegovim pukotinama i koja je onemogućavala čitanje. Prevoditeljski rad kombinira induktivno i deduktivno zaključivanje, rekao je Lauinger u intervjuu. To znači da istraživači razmatraju opažanja prošlih obrazaca zajedno s novim fizičkim dokazima.
“Naš aha trenutak bio je taj što smo odmah mogli prepoznati klinasti znak koji označava predmete od drva. Znali smo da su iskapanja iz 1930-ih otkrila malu skupinu ploča koje su dokumentirale rad radionice namještaja, a kada smo našu novu ploču usporedili s njima, poklopile su se po formatu, iako su količine namještaja na novoj pločici bile mnogo veće”, objasnio je.
Čemu toliko namještaja?
Istraživači imaju preliminarnu hipotezu da je nađeni predmet zapravo račun za veliku količinu namještaja napravljenu otprilike u isto vrijeme, a ne zbir malih narudžbi napravljenih tokom vremena.
“Stvarno smo uzbuđeni zbog istraživanja nekih od različitih historijskih scenarija koji su mogli rezultirati izgradnjom toliko namještaja odjednom,” rekao je Lauinger.
“Je li to bilo za neku posebnu priliku u Alalahu, poput kraljevskog vjenčanja? Je li to moglo biti za vjerski festival? Je li Alalah proizvodio namještaj za izvoz?”
Prošlog je stoljeća arheolog Woolley otkrio arhivu klinastih pločica u tvrđavi pokraj vrata, tako da ploča koju je u srpnju pronašao Akarov tim možda potječe iz te iste dokumentacije.
Tell Atchana godinama je propadao nakon što je Woolley završio iskopavanja 1940-ih, a arheolozi su tamo ponovno započeli istraživanja 2000. godine. Tell Atchana donio je mnoga otkrića tijekom godina, uključujući drevne palače, a neka od tih otkrića mogu se vidjeti u muzejima.
Među predmetima izloženim u Britanskom muzeju u Londonu je vapnenačka statua kralja po imenu Idrimi iskopana iz jame skrivene ispod poda hrama. Idrimi se može detaljno proučiti jer je napravljen i njegov digitalni 3D model, njegov klinasti natpis nudi fascinantan prozor u politiku, zemljopis i kultne prakse istočnog Mediterana u brončanom dobu.
Sićušne ploče mogu se činiti prilično beznačajnima u usporedbi s palačama i kipovima vladara. No, na predavanju profesora Akara na Britanskom institutu u Ankari o naporima koji se ulažu u očuvanje baštine, moglo se čuti kako si i takvi nalazi bogat izvor informacija o oporezivanju, razmjeni dobara, pa čak i ekološkom bogatstvu regije.
Primjerice, jedna druga glinena pločica, pronađena na tom mjestu 1930-ih, služi kao kupoprodajni ugovor za predmete uključujući zemlju, šest ćupova vina i 10 staklenki ulja. Dokument je to koji opisuje gospodarsko bogatstvo kraljevstva i njegovu poljoprivrednu raznolikost, istaknuo je.
Ta pločica bilježi kupca po imenu Yarim-Lim koji je od žene po imenu Hebat-sehirni i njezinog sina Ebi-Addua nešto kupio te to platio srebrnim šekelima i ječmom. “Plaćeni su”, piše na ploči o prodavačima, “i njihovo srce je zadovoljno.”
