Danas se obilježava Međunarodni dan starijih osoba. Cilj obilježavanja ovog dana je potaknuti države da starijim članovima društva osiguraju zadovoljenje njihovih potreba.
Jesu li potrebe starijih zadovoljene u Bosni i Hercegovini? Odgovor na ovo pitanje za Tuzlanski.ba dao je Haso Halilović, predsjednik Udruženja penzionera Tuzlanskog kantona.
Godinama unazad penzioneri su na marginama društva, na ivici siromaštva i u borbi za bolji položaj. Ne možemo, kaže naš sagovornik, reći da se ništa nije promijenilo, ali promjene su podrazumijevale osnovne stvari poput redovnih isplata penzija.
''Promijenilo se od 2018. godine, kako je usvojen zakon koji je trenutno na snazi.
On je omogućio bar redovanu ispatu penzija. Nije omogućio rast, onakav kakav bi trebao, da prati troškove života i rast plata'', kaže Halilović.
Sada su se stekli uslovi da se mijenja taj zakon, a Udruženje je u procesu traženja izmjena i dopuna zakona.
''Prvenstveno u cilju obezbjeđenja većeg iznosa penzije. Što znači da bi trebali vezati rast penzija za rast plata. I rast penzija za rast potrošačke korpe, a nije rast BDP-a kao što je sad. I rast troškova života gdje je u onoj skali 600 i nešto artikala koji nemaju veze sa penzionerima'', kaže naš sagovornik.
Minimalna penzija u Bosni i Hercegovini koja će biti isplaćena za septembar 573,53 KM. Pitali smo našeg sagovornika šta jedan penzoner može kupiti za ovaj novac i kako preživjeti.
''Pa da vam kažem, vrlo teško je na to pitanje istinito odgovoriti. Jer došlo je vrijeme da se stvarno razmišlja šta će se uzeti, koliko će se uzeti. Odriču se penzioneri svega, uzima se samo ono što može danas biti. A šta će biti sutra, to je nešto drugo'', objašnjava Halilović.
Potrebno je sistemsko rješenje za socijalnu zaštitu penzionera, koje po podrazumijevalo obezbjeđenje ili ukidanje određenih stopa PDV-a ili dugoročnih subvencija.
''Evo kad imamo susjedne države, Hrvatsku, Makedoniju i Crnu Goru, oni imaju 5% PDV na lijekove, a u nas 17%. U Srbiji je to 10%. Imamo u Hrvatskoj dva puta usklađivanje penzija, kod nas samo jedanput. U Crnogori imamo čak tri put. Tako da mnogo toga treba, pogotovo evo ovaj sad udar je bio kad su u pitanju energenti. U martu smo imali poskupljenje uglja, evo u augustu smo imali poskupljenje struje. Sve je to novi udar na stvarno ovako izuzetno težak položaj penzionera i radnika koji primaju plate, odnosno primanja svoja do nekih 800 maraka'', ističe.
Upitno održavanje penzionog fonda
Naš sagovornik smatra da je Bosna i Hercegovina trenutno u veoma kritičnoj situaciji kada je u pitanju održavanje penzionog fonda i da će posljedice biti poražavajuće ukoliko se ubrzo nešto ne poduzme.
''Mislim da smo mi tu sad skoro došli na jednu kritičnu stepenicu, gdje radnik koji radi sad i uplaćuje mu se doprinos na 619 maraka, to je samo više 40 maraka od minimalne penzije, nema šansu da dobije ni minimalnu penziju, a kamo li zagarantovanu koja je 684, koja je stvarno mizerna'', objašnjava.
Veliki broj nezaposlenih, a minimalne plate kod zaposlenih važni su faktori koji utiču na kompletan sistem.
''Zaposlenost je sad izuzetno niska, 549.000 zaposlenih u Federaciji, a evo podatak da će za september mjesec 652.101 penzionere primiti penzije. Mislim da je to neodrživo na ovakav način bez kompletne promjene kada je u pitanju i raspodjela BDP-a, kada je u pitanju obezbeđenje dodatnih finansijskih sredstava jer uplata doprinosa na ovom nivou neće omogućiti ni redovnu isplatu penzija'', objašnjava Halilović.
Penzioneri su bili spremni izaći na proteste 3. oktobra, no dobili su obećanje od Vlade da će biti saslušani. Formirana je radna grupa koja intenzivno radi i do nove godine očekuju bar jedan dio promjena, a do marta i druge izmjene koje će ići u prilog penzionerima.
Nažalost, penzionera se, kaže naš sagovornik, mnogi sjete samo pred izbore, ali penzioneri su u tako nezavidnom položaju da nisu u poziciji da biraju.
''Sjetili se penzionera pred izbore, ali vjerujte da je penzioneru svaka marka dobro došla pa nema veze i neka su izbori, da hoće izbori biti svaka tri mjesece, znači nešto bismo mogli da dobijemo'', iskren je Halilović.
Umjesto zasluženog odmora - rad na dnevnicu
Nakon četiri decenije rada, mnogi penzioneri u našoj zemlji suočavaju se s paradoksalnom stvarnošću – umjesto zasluženog odmora, prinuđeni su raditi na dnevnicu kako bi preživjeli.
''Sve veći broj penzionera sad radi, sve veći broj penzionera se angažuje, a radi svašta i ono što ne bi trebali. Međutim, sistemski to nije dobro jer ne može penzioner koji je otišao u penziju iz građevine, iz rudnika, iz određenih kategorija, oni ne mogu dalje raditi da bi obezbijedili sebi, a moraju.
Radi se svašta, idu na dnevnice, idu kod ovih ljudi koji imaju ove obrtničke firme, sve, čuvaju djecu, uključuju se u timove tuđe njege i pomoći, tako na svaki način pokušavaju da namaknu jedan dio još finansijskih sredstava kako bi državi prvo platili režije, kako bi nabavili lijekove, a ono što im ostane ide za prehranu'', kaže Halilović.
Poražavajuće da ljudi koji su proveli čitav radni vijek u ovoj zemlji, danas moraju raditi poslove za koje nisu spremni niti zdravstveno sposobni, samo kako bi mogli platiti režije i nabaviti lijekove.
Odnos prema najugroženijim kategorijama društva među kojima su sada i penzioneri je pokazatelj koliko je država zaboravila na one koji su gradili temelje na kojima sada stoji.
