Budale srljaju. Kao i muškarci, prema društvenim naukama. Ali zašto?
„Volim te."
Bolna je i opšteproširena zabluda da su strejt žene te koje grlom u jagode srljaju i izgovaraju te čuvene dvije riječi, i očajnički žele da znaju „šta smo mi", i „kuda ide ova veza". Ali rezultati studija pokazuju da heteroseksualni muškarci imaju sklonost da se zaljube, ili povjeruju da su se zaljubili, mnogo češće nego njihove partnerice.
U sklopu jedne takve studije, ispitano je 172 studenata. „Iz odgovora muškaraca", piše u njoj, „vidi se da se mnogo brže zaljube i ranije izraze ljubav nego žene. Ovi rezultati ukazuju na to da žene možda nisu toliko 'lude za ljubavlju' koliko se misli u društvu".
Ova otkrića se kose sa predubjeđenjima studenata, kaže psihologinja Marisa Harison, koja je bila koautorica studije. „Pretpostavlja se da su žene emotivne; ponekad i pretjerano ili ishitreno", kaže ona za Broadly. „I muškarci i žene koje su učestvovali u našoj studiji su pretpostavili da se žene zaljubljuju i izgovaraju 'volim te' brže nego muškarci".
Nil Lamont, psiholog iz Londona, misli da su ljudi generalno skloni da misle da su muškarci pragmatičniji, pa čak i da izbjegavaju posvećivanje. „Ali smislen odnos je važan muškarcima isto koliko i ženama. I dok društvene i kulturne norme možda diktiraju da muškarac treba da bude jak i otporan, u stvarnosti je i muškarcima u životu potrebna duboka i smislena veza puna ljubavi".
„Muškarci su mnogo skloniji tome da se napale na partnericu, ali i tome da gledaju druge."
Što se tiče toga zašto se možda zaljubljuju brže, Marisa kaže da su žene tokom evolucije postale oprezne – i to iz dobrog razloga. „Mislim da žene nesvjesno odlažu zaljubljivanje, kada ih uporedimo s muškarcima. Žene u reproduktivnom smislu imaju mnogo više toga da izgube ako se posvete pogrešnom muškarcu. Rođene su sa konačnim brojem jajnih ćelija, dok muškarci svakodnevno prozivode milione spermatozoida".
„Ako se žena posveti i zatrudni sa partnerom koji nije dovoljno dobar i ne pomaže joj u odgajanju djeteta, to može mnogo da je košta, i što se tiče vremena, i što se tiče resursa".
Ingrid Kolins, psihološkinja Medicinskog centra u Londonu, kaže da muško ponašanje pokazuje aspekt prirode koji se može uočiti i u životinjskom carstvu. „Mužjak je obično lovac, i vjerovatnije je da će biti trenutno stimulisan. Žena je fokusiranija na dugoročnu stabilnost, zato što je to bolje za podizanje djece".
Ako ovo nije dovoljno ubilo romantiku, brzo „zaljubljivanje" može takođe da bude i metod obilježavanja teritorije, kaže Nil. „Kod mužjaka postoji poriv da se veza uspostavi što je brže moguće, sa što manje pritiska da 'uspije iz prvog puta', u poređenju sa većim fizičkim i emotivnim ulaganjem žena".
Što se tiče same izjave „volim te", Nil vjeruje da muškarci brže dođu do te tačke zato što su žene, ponovo, manje sklone riziku: „Zato je manje vjerovatno da će izraziti tako duboke emocije prije nego što se osjete dovoljno sigurno i bezbjedno u vezi da to učine. Kada otkriješ svom partneru da ga voliš, rizikuješ da budeš ranjiv, zato što nikada ne možemo da budemo sasvim sigurni da i on osjeća isto".
Evolucioni esencijalizam na stranu, moglo bi da bude tako i zbog toga što muškarce jednostavno uče da budu dominantni. „Moglo bi da se kaže da je 'muškarcima svojstveno' da budu odlučniji i da predvode, pa su tu možda u igri i društvene norme".
Međutim, samo zbog toga što heteroseksualni muškarac misli da je zaljubljen, to ne garantuje da će ljubav dugo da traje. „Po mom iskustvu terapeuta, muškarci su mnogo skloniji tome da se napale na partnericu, ali i tome da više gledaju druge", kaže Ingrid.
Iako Marisa u svom istraživanju nije proučavala da li se heteroseksualni muškarci brže odljube, ona misli da su skloniji tome da brže odustanu od veze nego što to čine njihove partnerice. „Na primjer, muškarac bi mogao odjednom da spava sa pet žena, i sve one bi mogle da zatrudne, dok žena može u isto to vrijeme da spava sa pet muškaraca, ali može da zatrudni samo sa jednim", kaže ona.
Ali ona takođe ističe da to ne znači da nevjerstvo može – iil bi trebalo – da se povezuje sa instinktom za opstanak. „Danas, kada se muškarac posveti ženi i obrnuto, savremeni frontalni korteks bi trebalo da im omogući da ostanu posvećeni. Time hoću da kažem da evoluirani porivi ne obezbjeđuju dozvolu za nevjerstvo ili napuštanje partnera".
U prevodu: muškarcima poriv za „specijalni opstanak" ili evolucija ne mogu da budu izgovor za nevjerstvo, zato što, pa, više nisu pećinski ljudi – njihovi mozgovi su evoluirali i mogu da kontrolišu njihove porive.
Ali ipak je mnogo vjerovatnije da će oni prvi reći „volim te". (vice.rs)
