Italijani su poznati kao najveći svjetski gurmani, ali je u njihovoj zemlji gojaznost daleko manje rasprostranjena, nego u ostatku Evrope i Americi.
Kako se Italijani ne goje, uprkos tome što žive u zemlji tjestenina i pice?
Mnoge studije su pokazale da je mediteranska ishrana idealna za dugovječnost, dobro zdravlje i sprječavanje gojaznosti, ali se u nju ne ubraja brza hrana koju mi obično nazivamo italijanskom, iako s tamošnjom tradicionalnom kuhinjom nema mnogo veze.
Italijani najviše uživaju u povrću, voću, ribi i morskim plodovima, mahunarkama, živinskom mesu, integralnim žitaricama, maslinovom ulju, crvenom vinu i siru, a konzumiraju vrlo malo crvenog mesa.
Obično dan započinju manjim doručkom sa kafom s mlijekom ili bez mlijeka, zajedno sa “kornetom” (keksom) ili žitaricama.
Ručak varira od regije do regije i od porodice do porodice, ali se uglavnom sastoji od dva jela – salate i sendviča ili manjeg tanjira tjestenine praćenog komadom piletine, ribe ili povrća.
U Italiji rijetko broje kalorije, jer jedu dok se ne zasite. Oni vode i aktivan način života i sasvim je uobičajeno prošetati poslije porodičnog ručka ili večere.
Oni ne preteruju sa masnoćama, pa čak ni sa maslinovim uljem, koje inače intenzivno koriste u kuhinji.
Ukus dodaju i balzamiko sirćetom, kao i svježim začinima.
U Toskani su mahunarke najzastupljenija namirnica, pa su “pasta e fagioli” (testenina sa pasuljem) i “ribollita” supa najpopularnija jela.
Na jugu se najviše jedu artičoke, svježa riba, svježe začinsko bilje, limun, kapar, a pasta se služi sa vrlo malo maslinovog ulja ili sa povrćem i paradajz sosom, ali uvijek u malim porcijama.