Često čujete da je prošlost nešto što morate ostaviti iza sebe jer je ne možete promijeniti. Ali jedno je slušati to i biti svjestan toga, a sasvim je druga stvar to uistinu i učiniti.
Da biste to mogli, morate napraviti svjestan izbor i sami sebi reći da se morate osloboditi situacija i misli iz prošlosti. Sve što nam se dogodilo, koliko god bilo nepodnošljivo bolno, svojevrsna je lekcija nakon koje će doći bolji dani, a ti bolji dani stići će brže ako odlučite reći da je dosta.
Prvi i ujedno najteži korak jest upravo donošenje odluke o tome da se morate osloboditi prošlosti. Bilo da je riječ o nesretnim ljubavima, toksičnim vezama, porodičnim situacijama koje su vas dotukle ili čemu drugome, svjesno morate odlučiti osloboditi se toga. To znači da morate prihvatiti šta vam se dogodilo i odvagnuti želite li se i dalje mučiti ili krenuti dalje.
Zapitajte se zašto se držite prošlosti. Koga ili čega se držite? Je li bolje živjeti u sjećanjima iz prošlosti, maštanju o tome šta je moglo biti ili se suočiti sa stvarnom situacijom? Je li utješnije držati se za prošlost i patiti za onime šta ste izgubili ili pronaći nešto zbog čega ćete opet živnuti? Držite li se prošlosti samo kao izlike da biste ostali u svojevrsnom limbu?
Prihvatiti realno stanje izuzetno je bolno te često imamo osjećaj da vas iznutra razara i fizička bol, ne samo emocionalna, ali dugoročno gledano, isplatit će se biti iskren prema samome sebi. Sva bol, ljutnja, tuga i razočaranje nestat će kada očistite put realnom prihvatanju situacije. Iako biste voljeli vratiti vrijeme i poželjeti da nikada niste upoznali određenu osobu ili se našli u određenoj situaciji, to nije moguće.
Elizabeth Kubler-Ross još je davno predstavila model pet faza tugovanja. To su negiranje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvatanje. Sve njih morate proći na putu ostavljanja prošlosti iza sebe. Nađete li nešto čemu ćete se veseliti, lakše ćete krenuti dalje. Odlučite šta vam je najvažnije, sada i ovdje, te onda krenite prema tome. Da, ne znate kako će nam budućnost izgledati, ali možete napraviti male korake da biste se približili onome šta želite.
Kada se ne možete osloboditi prošlosti, ima trenutaka u kojima se potpuno raspadate. Usred obavljanja rutinskih poslova srce vam se stegne i iz čistog mira zaplačete svom snagom. I to je normalno. Ali trebate biti svjesni i toga da to nije vaša trenutna situacija.
Okružite se ljudima kojima je u interesu vaša sreća, onima koji vas razumiju i koji će vas ponovno dignuti. Ako to znači da ćete danima plakati na kafama ili morati potražiti stručnu pomoć, neka tako bude. To je sve u vašem najboljem interesu. Možda najteži korak u prihvatanju prošlosti jest opraštanje drugima. Treba imati na umu da nas druga strana koja je izazvala određenu situaciju možda nije željela namjerno povrijediti i da je sve što se odigralo bio skup nesretnih okolnosti.
Zato treba oprostiti i toj osobi i samima sebi za greške koje ste možda i vi činili. S vremenom će iznimno teška situacija iz prošlosti postati još jedna lekcija koju ste naučili putem. Iz svakog odnosa, iz svakog iskustva, koliko god bilo teško i neugodno, učite nešto novo. Pritom je najvažnije da te lekcije iskoristite u daljnjem životu te da vas to pretvori u jaču i stabilniju osobu. (zadovoljna.hr)
