Mnoge stvari koje su se radile u prošlosti bile su za osuđivanje, dok su danas postale potpuno prihvaćene i normalizovane.
U prošlosti moralne vrijednost i i principi morali su se strogo poštovati, te samim tim mnogi postupci i ponašanja današnjih mladih ljudi starije osobe oštro osuđuju i smatraju nepriklađenim.
Starije osobe još uvijek ne mogu shvatiti činjenicu da se kroz vrijeme mnoge stvari mijenjaju, a samim tim normalizuju i postaju dio života novih generacija. Tako postoje tri stvari koje su nekada bile pravilo, a danas nije takav slučaj, piše Stil Kurir.
1. Život u vanbračnoj zajednici
Život sa muškarcem u vanbračnoj zajednici za djevojke u Jugoskaviji bio je strogo zabranjen i osuđivan.Komšije nisu bile baš blagonaklone prema devojkama koje bi živjele sa muškarcem sa kojim nisu vjenčane, nazivajući ih iza leđa lakim.
Prema muškarcima koji nisu žurili da se ožene, ali su htjeli da budu u odnosu s neudatom damom, odnosili su se daleko tolerantnije. Njihov izbor nije bio osuđivan, samo su usput mogli pomenuti da „Dragan i dalje živi s Snježanom bez papira“. Često su momak i devojka koji su se odlučili za život u vanbračnoj zajednici morali da kriju to od okoline, jer su se plašili osude.
U današnje vrijeme, ljudi počinju da grade zajednički život prije nego što stave vjenčano prstenje na ruke. Vjenčani papir polako gubi garanciju srećnih bezbrižnih veza. Miješanje u lični život je veoma delikatno pitanje, pa se ljudi više brinu da se fokusiraju na sopstvenu sreću.
Neradnici su bili strogo osuđivani
U Jugoslaviji su radili svi: i muškarci, i žene, pa čak i adolescenti. Stvar nije bila samo u želji da se zaradi što više novca, nego je vrijedan čovjek bio na najboljem glasu. Građani Jugoslavije su najstrožije osuđivali neradnike koji su bili spremni da ukradu ili opljačkaju, a ne da steknu materijalno bogatstvo svojim radom. Omladina je išla na radne akcije, niko nije mogao da sjedi skrštenih ruku.
Besposličare su odmah prozivali „parazitima društva“ i trudili se da budu što dalje od njih. U tim godinama čak je postojao slogan koji je osuđivao ljude sa takvim načinom života: „Besposličari – naši neprijatelji. Hljeb radnički od njih čuvaj!“
Na svadbu se zvao najuži krug najbližih ljudi
Jugoslovensko vjenčanje – to je poseban kulturni fenomen. Iako danas mnogi organizuju svečanu proslavu u ogromnom broju i poznatih i manje poznatih ljudi, u nedavnoj prošlosti takvih praksi nije bilo, ali čak i bez toga, događaj je bio obilježen jednako glasno.
U Jugoslaviji su se ljudi skromno vjenčavali u opštini ili čak kod kuće u uskom krugu ljudi. Tih godina mladoženja i mlada su pozivali sve svoje rođake, prijatelje i komšije koji su im najbliži. Bilo je važno da okolina slučajno ne pomisli da je bračni par alav i da poziva tolike zvanice da bi zaradio veći iznos novca.
Nisu se šile vjenčanice i nisu kupovana odijela, tada su dolazili u onome što im je bilo dostupno. Također se nisu pravile nikakve gala gozbe. Sve je bilo suzdržano, i daleko od toga da su gosti uvijek bili svjedoci proslave. Industrija vjenčanja se razvila tek 1980-ih, pretvarajući jednostavnu registraciju braka u zaista raskošnu proslavu.
