Put marsovskog kamenja do Zemlje sve je samo ne jednostavan. Snažan udar na Mars prvo mora pomaknuti stijenu dovoljnom snagom da pobjegne gravitaciji planeta.
Naučnici su otkrili porijeklo 200 marsovskih meteorita na Zemlji do pet kratera na Crvenom planetu, otvarajući nove uvide u Marsovu vulkansku historiju i međuplanetarna putovanja.
Mars i Zemlja, uprkos golemoj udaljenosti, razmijenili su materijal tokom vremena, zahvaljujući haotičnoj dinamici Sunčevog sistema.
Snažni udarci na Mars poslali su krhotine koje su jurile svemirom, od kojih su se neke na kraju srušile na Zemlju.
Do danas je na Zemlji identifikovano 390 marsovskih meteorita, što predstavlja maleni dio od 83.000 ukupno dosad prikupljenih meteorita.
Naučnici su sada pronašli tačke porijekla za 200 tih marsovskih meteorita na Crvenom planetu.
Iznenađujuće, svih 200 meteorita dolazi iz samo pet udarnih kratera koji se nalaze u dvije marsovske regije: Tharsis i Elysium.
Sada možemo grupirati te meteorite prema njihovoj zajedničkoj historiji, a zatim i njihovom položaju na površini Marsa prije dolaska na Zemlju, objašnjava geolog Christopher Herd sa Univerziteta Alberta i jedan od autora istržaivaja koje je objavljeno u časopisu Science Advances.
Analizirajući specifične karakteristike meteorita, naučnici mogu suziti njihove tačke porijekla na Marsu, identifikujući moguće kratere.
Komplikovan put do Zemlje
Put marsovskog kamenja do Zemlje sve je samo ne jednostavan. Snažan udar na Mars prvo mora pomaknuti stijenu dovoljnom snagom da pobjegne gravitaciji planeta. Krhotine zatim moraju preživjeti dugo putovanje kroz svemir, koje bi moglo trajati milione godina, prije nego što uđu u Zemljinu atmosferu i prežive intenzivnu toplinu i pritisak ponovnog ulaska. Tek nakon svega toga naučnici mogu analizirati stijene kako bi identifikovali njihovo porijeklo i događaje koji su ih poslali na njihovo međuplanetarno putovanje.
Naučnici određuju marsovsko porijeklo meteorita analizirajući njihovu starost, sastav i atmosferske potpise, uspoređujući ih s podacima iz misija na Mars poput landera Viking. Kako bi odredili njihove izvorne kratere, Herd i njegov tim koristili su napredne tehnike daljinskog očitavanja, modeliranje i kronologiju kratera. Navedene metode omogućuju naučnicima usklađivanje profila minerala meteorita s vulkanskim regijama na Marsu koje imaju sličnu starost i sastav.
Neprocjenjiv alat
Značajan napredak u ovom istraživanju je mogućnost modeliranja procesa izbacivanja, što pomaže u identificiranju veličina kratera koji su mogli lansirati te meteorite s Marsa u svemir. Ja to nazivam karikom koja nedostaje, ističe Herd, misleći na pritom na proces koji povezuje te meteorite s određenim Marsovim kraterima.
Za jednu skupinu meteorita znanstvenici su suzili porijeklo na jedan krater, dok je za druge identificirano nekoliko kandidata, svi koji su unutar navedenih regija Tharsis ili Elysium. Navedeno istraživanje zapravo pruža neprocjenjiv alat za preciznije proučavanje Marsa, potencijalno čak i rekonstrukciju vulkanske povijesti planeta. To će iz temelja promijeniti način na koji proučavamo meteorite s Marsa, zaključuje Herd.
