Nije lako izaći nakraj s djetetom kada je tužno, bijesno, razigrano. A tek ako ih je dvoje ili troje! Ali, postoje i tuđa iskustva – možda će nekome pomoći neki od sljedećih deset savjeta iskusnih roditelja:
1. Sjeti se porođajne sale.
Prije nego što sasvim poludim kad uvečer poslije devet po peti put moj ljubljeni sinčić u pidžami neće bez mene da mrdne iz dnevne sobe, sjetim se situacije od prije tri godine: Ja u porođajnoj sali, donose mi mog sina i vidim mu crnu kosicu što mu je pala do očiju, sitnu ručicu, mala gola leđa. Tada sam mu u sebi rekla: Tvoja mama će uvijek biti tu kad ti je potrebno!
Pa sada, ove večeri, kad bi mi trebalo malo mira i odmora, ja se sjetim tih riječi – eto prilike da ispunim obećanje dato prije tri godine. Uzmem svoje dijete za ručicu, povedem ga u krevet, otpjevam mu još jednu pjesmicu, pomazimo se. To sjećanje na beskrajnu sreću koju sam osjetila u porođajnoj sali pomaže mi da uvijek budem strpljiva i puna ljubavi za svoje dijete.
2. Pogledaj svoju sliku.
U neko doba pogledam svoju kćerku – mojim ružem za usne iscrtala obrve, ruke prljave i ljepljive od čokolade, a iz čaše u ruci upravo se na tepih izlijevaju posljednje kapi soka od mrkve. Najradije bih je izgrdila, ali… Sjetim se da je upravo tako moja majka opisivala mene kad sam bila u dobi moje kćerke. Čak postoji i moja fotografija u tom izdanju. Zato u sebi izbrojim do deset i natrag, pa se s djetetom uputim u kupatilo. Najprije sam nju oprala, a tepih sam poslije očistila i smotala. Ne bih imala snage još jednom na njemu vidjeti sok od mrkve.
3. Trči kroz park.
Možete li zamisliti kako izgleda kuća u kojoj živi troje djece – jedno od pet i blizanci od tri godine? Ne, ne možete! Igračke na sve strane, tuča i plač. Kad pogledam sve to, zamrzim samu sebe. Ipak, postoji rješenje: Navučem trenirku, zaključam djecu i 15 minuta trčim kroz obližnji park. Možda neko od komšija misli da sam uvrnuta, možda će moja djeca napraviti još kakav dodatni rusvaj, ali 15 minuta trčanja me smiri. Uz sve to – ja sam u kondiciji!
4. Hladna voda
Može vam se učiniti banalnim, ali ja imam jednostavno rješenje: Naspem čašu hladne vode i polako je ispijam. Može oko mene sve da gori, ja pijem gutljaj po gutljaj. Kad ispijem čašu, hladna sam «k'o špricer».
5. Bombone za lijek.
Ponekad moja Ena ustane na lijevu nogu. Tada urla ni zbog čega, sve su joj igračke dosadne, a ako ja želim da nešto uradi – recimo da skine pidžamu – samo mi okrene leđa i počne gunđati. Poslije nekoliko sati takvog maltretiranja i sama sam na rubu živaca. Odnedavno sam nešto smislila: Napunim zdjelicu karamela i zamotanih bombona, prospem ih na tepih, sjednem i počnem ih jesti. Ena je u početku bila zapanjena, zatim je sjela pored mene i nastavile smo zajedno jesti karamele. Sve smo ih slistile. Kad je nestalo slatkiša, nestalo je i neraspoloženja. Onda smo oprale zube, to je zdravo. Pa sada, umjesto nervoze i plača, moja Ena kaže: Gdje su, mama, karamele?
6. Slučaj drvene kuhače.
Nakon što su se moj sin i kćerka (tri i pet godina) po ko zna koji put počupali zbog posljednje čaše jogurta u frižideru, od nervoze sam zgrabila drvenu kuhaču u želji da im zaprijetim. U posljednji čas sam se predomislila i – slomila kuhaču. Najednom je u kući zavladao mir. „Ne smije se ništa u kući lomiti“ – kazala mi je kćerka. „Znam, ali zaslužili ste to“, odgovorila sam mirno.
7. Pogled u budućnost.
Kad moj trogodišnji Damir psuje, kada plače u samoposluzi da mu nešto kupim, ja sve to zapišem. Zapisujem riječi, opisujem njegove pogled i geste, upisujem tačno vrijeme i datum. I sve ću to sačuvati. To je moja osveta Damiru. Kad jednom budem imala unučiće, čitat ću im kakav je njihov otac bio i šta je sve radio. Možda ja to i neću doživjeti, ali sada me taj pogled u budućnost nevjerovatno smiruje.
8. Udahni svjež zrak.
Kad se moja djeca potuku, ja izađem na balkon. Potreban mi je svjež zrak. Ostanem na balkonu pet – deset minuta – sve dok u sobi ne nastupi mir. Postupam tako i zimi, kad je hladno, i kad pada kiša. To je moj recept za smirenje.
9. Zapjevaj pjesmu.
Nekad davno, u djetinjstvu, naučila sam slovensku pjesmu „Gremo na Štajersko, gledat kaj delajo“. Pjesma je bez veze, ali kad se naljutim na djecu i ukućane, ja je pjevam na sav glas. To me naučila jedna moja komšinica, starija žena:
- Nekad je bilo ovako – kad te naljute, a ti otvori lugaru od šporeta i u nju skrši sve što ti je na umu. E, vi moderne žene nemate lugaru, pa se ne možete ni ispsovati. Zato, kad ti se stisne, a ti zapjevaj koliko te grlo nosi! Ja sam to isprobala i – pomaže. A moja se djeca začas smire. Kažu da pjevam „smiješno''.
10. Čitaj omiljeni časopis
Posljednji savjet je i najbolji. Uzmeš svoj omiljeni časopis, čitaš, isključiš se i – smiriš živce. Do sljedeće prilike. (bebeimame.ba)
