Znate li koji su to najskuplji sastojci u parfemima?
Foto: Tuzlanski.ba

Što je glavni sastojak parfema rjeđi, to će parfem biti skuplji...

Pitaš se zašto neki parfemi koštaju toliko puno? Tajna leži u glavnim sastojcima, a što je sastojak rjeđi, to će parfem biti skuplji.

Neki od glavnih sastojaka mogu biti određeni cvjetovi, a za stvaranje ulja koja se prodaju industriji mirisa potrebne su doslovno tone cvijeća ili njihovih lukovica. Neki od ovih cvjetova cvjetaju samo mjesec dana godišnje, drugi se moraju nabrati prije izlaska sunca, a gotovo svi su osjetljivi i moraju se odmah proizvesti u ulje, prenosi žena.hr.

Neki izvrsni i vrlo rijetki sastojci potječu i od drveta, i to drveta koje mora biti zaraženo određenom plijesni. Također, neki od najskupljih sastojaka dolaze iz žlijezda životinja ili čak iz crijeva kitova i do njih je prilično teško doći, što ih čini vrlo skupima.

Ovo su najskuplji parfemski sastojci na svijetu...

Jasmin

Jasmin i njegova sintetička verzija koriste se u više od 80 posto svih ženskih parfema - ali parfemi s pravim jasminom su skupi. Potrebno je približno 900 kilograma cvjetova jasmina da se proizvede 453 grama ulja, a 8000 cvjetova jasmina da se dobije 0.001 litar apsolutnog ulja, koje je ujedno i najdragocjenije jer je koncentrisano. Zbog ogromnog otpada, odnosno količine cvijeća potrebnog za proizvodnju ulja koje se koristi u mirisima, cijena jasminovog ulja je vrlo, vrlo visoka.

Na nekim uglednim prodajnim mjestima platit ćeš otprilike 83 dolara za 0.003 litra tog ulja, dok ćeš, primjerice, za 0.014 litre ulja lavande platiti 13 dolara. Uz sve to, cvjetovi jasmina nevjerovatno su krhki i moraju se staviti u posebne korpice kako bi se latice zaštitile od modrica - i moraju se odmah obraditi.

Bugarska ruža

Poput jasmina, i ružino ulje nalazi se u većini mirisa - ali proizvodnja ruže zahtijeva više vremena i samim je time ruža skuplja od jasmina. Iako je za proizvodnju 0.453 litra ružinog ulja potrebno 907 litara jasminovog ulja, potrebno je 4.535 kilograma latica ruže da bi se destilovalo 0.453 litra vrlo željenog ružinog ulja.

Dolina ruža u Bugarskoj proizvodi 70 posto svjetskog ružinog ulja. Sezona branja u ovoj dolini datira više od 300 godina i vrlo je kratka. Radnici imaju samo nekoliko sedmica od maja do juna da uberu cvijeće, a posao moraju obaviti u mraku prije izlaska sunca. Svaki se cvijet mora izrezati pojedinačno, položiti u korpe i odmah odnijeti u destileriju. Stoga ni ne čudi što za 0.003 litra apsolutnog esencijalnog ulja bugarske ruže treba izdvojiti čak 223 dolara.

Perunika

Kada si saznala za ogromne količine latica ruže i jasmina koje su potrebne za stvaranje ulja, vrijeme je da saznaš ponešto i o lukovici irisa, koja stvara izuzetno skupo ulje zvano perunika. James Craven, arhivar parfema u londonskoj prodavaonici parfema Les Senteurs, proglasio je iris jednim od tri najskuplja sastojka parfema na svijetu. Naime, sam proces stvaranja ulja perunike zamoran je i stvara glavobolju - potrebna je jedna tona lukovica biljke irisa stare 2 do 5 godina kako bi se proizvelo 2 kilograma esencijalnog ulja.

Agar

Agar ili oud dolazi iz drveta divljeg tropskog drveta nazvanog agar, koje se mora zaraziti vrstom plijesni koja se naziva "Phialophora parasitica", zbog čega drvo stvara oud, tamnu, izuzetno mirisnu smolu. Zanimljivo je da samo 2 posto stabala agara proizvodi oud, što ga čini nevjerovatno dragocjenim, ali i skupim.

Zbog rijetkosti, velike potražnje i poteškoća u berbi, ulje agara je jedno od najskupljih ulja na svijetu. U jednom je trenutku njegova vrijednost procijenjena na 1,5 puta veću od vrijednosti zlata, a ponekad se naziva i "tekućim zlatom". Magazin Fortune izvještava da se esencijalno ulje, koje se koristi u parfemima, može prodati za više od 5000 dolara za 453 grama.

Mošus

Iako je prirodni mošus jedan od najskupljih životinjskih proizvoda na svijetu, velika većina mošusa koji se danas proizvodi i prodaje u svijetu je sintetički. Jer, da bismo dobili pravi, autentični, prirodni mošus, prvo moramo ubiti mošusnog jelena, koji je ugrožena životinja.

Prirodni mošus se intenzivno koristio do kraja 19. stoljeća kada su ljudi prestali loviti ove jelene koji žive u Nepalu i regiji koja ga okružuje. Krivolovci i dalje ubijaju ove jelene, beru mošusne mahune, žlijezde smještene na trbuhu blizu jelenovog penisa, a zatim stvaraju zrno od osušene mošusne mahune. (Tuzlanski.ba)