Pacijenti koji su dugo vremena paralizirani usljed povreda kičmenog stuba pokazali su nevjerovatan napredak u pokretljivosti i osjetilima uz pomoć treninga korištenjem virtualne realnosti i robotike kontrolirane mozgom, objavili su naučnici, a prenosi AFP.
Šestorica muškaraca i dvije žene koji su u potpunosti izgubili kontrolu nad donjim dijelom tijela zabilježili su značajan napredak.
U četiri slučaja, ljekari su mogli promijeniti dijagnozu u „djelomična paraliza“, što je do sada nezabilježen napredak korištenja neinvazivnih tehnika.
Tridesetdvogodišnja žena koja je više od decenije paralizirana, doživjela je vjerovano najdramatičniju transformaciju. Prije provjera, koje su napravljene u klinici u brazilskom Sao Paulu, nije mogla stajati, čak ni uz pomoć proteza, objavili su naučnici u časopisu Scientific Reports.
Nakon 13 mjeseci, ona je mogla hodati uz pomoć proteza i terapeuta.
„Nismo mogli ni zamisliti ovaj napredak kada smo započeli projekat. Do sada nije zabilježen oporavak ovih funkcija kod pacijenta koji je godinama živio sa dijagnozom potpune paralize“, izjavio je Miguel Nicolelis, naučnik sa Univerziteta Duke u Sjevernoj Karolini.
Nepotvrđena teorija
Inovativna terapija kombinira nekoliko tehnika stimulacije dijelova mozga koji su nekada kontrolirali pacijentove, dugo neaktivne, ekstremitete. Teorija na kojoj se bazira terapija, ali koja još nije zvanično potvrđena, kaže kako ovaj proces provocira promjene, ne samo u mozgu, već i u oštećenoj kičmenoj moždini.
Nicolelis je privukao svjetsku pažnju juna 2014. godine kada je paraplegičar, u robotskom odijelu koje je on dizajnirao sa još nekoliko naučnika, izveo simbolični prvi udarac na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu.
U novim testovima, rehabilitacija je započela obukom korištenja digitalnog avatara u okruženju virtualne stvarnosti. Istovremeno, pacijenti su nosili kape sa 11 elektroda koje su bilježile aktivnost njihovog mozga elektroencefalografijom (EEG).
U početku im je traženo da zamišljaju kako šetaju u digitalnom trodimenzionalnom svijetu, no tada nije bilo aktivnosti u dijelu mozga koji je povezan sa motoričkom aktivnošću nogu, javlja AFP.
„Ako kažete: 'Koristite ruke', vidjela se aktivnost mozga, no izgledalo je kako je mozak potpuno izbrisao predstavu o donjim ekstremitetima“, navodi Nicolelis.
Nakon nekoliko mjeseci treninga, ovi dugo neaktivni dijelovi mozga počeli su se buditi.
Osjećaj kretanja
Tada su pacijenti dobijali opremu koja je tražila više napora, neku kontrolu o stavu tijela, balansiranju i mogućnosti korištenja gornjeg dijela tijela. Jedan dio opreme bilo je i remenje koje se kačilo iznad glave pacijenta, uobičajeno u centrima za fizikalnu terapiju, a koje je omogućavalo pacijentu da stoji.
Također su korištena i robotska odijela koja simuliraju vanjski kostur.
Uz sve to, pacijenti su nosili rukav koji je bilježio vibracije tijela. Kada je avatar išao po pijesku, pacijent je osjećao drugačiji pritisak nego kada se kretao po travi ili asfaltu.
Tada je mozak pacijentima stvarao iluzorni osjećaj da hodaju bez pomoći uređaja. Šta se tačno desilo u tijelu i omogućilo navedeni napredak još nije jasno. (Tuzlanski.ba)
