Na današnji dan 1944. godine rođen je jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika, prozaika i filmskih scenarista Abdulah Sidran.
Abdulah Sidran preminuo je ove godine u martu, a danas će povodom njegovog rođendana u Sarajevu, u okviru 63. Sarajevskih dana poezije, Udruženje “Žena sa knjigom”, a u saradnji sa Fondacijom Abdulah Sidran, pored džamije Ferhadija, gdje je pjesnikov mezar, govoriti njegovu poeziju koja ga čini vječnim i uvijek prisutnim među njegovom publikom.
Ovaj pjesnik bio je veoma značajan za grad Sarajevo i iza sebe je ostavio bogatu karijeru.
Bio je dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Godišnje nagrade Udruženja književnika BiH, Godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeve nagrade.
Puno puta pisao je o Sarajevu i na specifičan način znao je prenijeti sarajevsku zbilju, teška vremena, humor i emocije njegovih građana.
Svojim djelima ostavio je neizbrisiv trag na književnost i njegovu mnogobrojnu publiku.
Njegova pjesma “Ne može se živjeti u Sarajevu” najbolje govori o tome: “Ne može se živjeti u Sarajevu. U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro.
Dok ovo, dok ono – ode dan. Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. I bude, uglavnom, lijepa priča. Al od priče se ne živi.”
Podsjećamo, Sidran je povremeno radio kao urednik omladinskih listova i javnih tribina te, do 1992. godine, na Televiziji BiH kao vodeći dramaturg. Između tih povremenih uposlenja, živio je i radio kao profesionalni pisac.
