Na početku nove školske godine u Tuzlanskom kantonu, pojedini đaci s teškoćama u razvoju ostali su bez prijeko potrebnih asistenata u nastavi.
Razlog za ovu situaciju je nedostatak stručnog kadra, što dodatno otežava proces inkluzije i stvara probleme u organizaciji nastave za ovu osjetljivu grupu učenika.
Vahidin Nurikić, predsjednik Udruženja građana Imam pravo, upozorio je na ovaj problem dan prije početka školske godine.
''Nova školska godina novi stres, jer se ne zna ko je asistent u nastavi djetetu. Tražit ću obrazloženja i pojašnjenja zašto djeca nemaju asistente u nastavi određene prvi dan škole, a asistenti su angažovani i izabrani na konkursu.
Očigledno nema empatije i niko ne razumije šta djeca i roditelji prolaze početkom svake školske godine, a posebno ako kojim slučajem dolazi do promjene asistenata u nastavi'', kazao je Nurikić.
O ovom problemu danas se oglasio i Ahmed Omerović, ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona.
''Iskreno me pogodila vijest koju sam čuo od nekoliko roditelja – da njihova djeca nisu dobila asistente u nastavi. Ova informacija me duboko zabrinula, jer znam koliko je ta podrška važna za svako dijete koje prolazi kroz proces inkluzije'', naveo je.
Razlog je, kaže resorni ministar, nedostatak kadrova.
''Prema prvim informacijama koje sam dobio, razlog za ovaj problem leži u nedostatku kadrova. Naime, događa se da kandidati odustaju od ovih pozicija u osnovnim i srednjim školama, što nas je dovelo do trenutne situacije'', ističe.
Zbog ovog problema za sutra je zakazan i hitan sastanak sa predstavnicima udruženja koja okupljaju roditelje djece u inkluziji.
''Na tom sastanku zajedno ćemo tražiti rješenja i poduzeti sve što je potrebno kako bismo osigurali da nijedno dijete ne ostane bez potrebne podrške.
Uvođenjem asistenata u nastavu 2022. godine, inkluzija je dobila novu dimenziju i kvalitet. Znamo koliko su ovi asistenti važni, a problemi koji su se sada pojavili bit će riješeni zajedničkim naporima, jer naš cilj je jasan – svako dijete zaslužuje priliku za obrazovanje, podršku i napredak, bez izuzetaka'', ističe Omerović.
Nurikić, s druge strane, kaže da nije zadovoljan generalnom slikom na početku školske godine u Tuzlanskom kantonu.
''Konkursi za poslove u školama bi trebali biti objavljeni ranije. Na taj način bi svima bilo mnogo manje stresa. Imali bi vremena da se npr. roditelji djece s teškoćama u razvoju na vrijeme upoznaju ko će biti asistent u nastavi njihovom djetetu što je djeci i nama veoma važno. Djeca ne bi čekala angažmane nastavnika, defektologa, asistenata u nastavi, jer bi kompletna slika ko gdje radi bila složena i jasna sa prvim školskim danom.
Možda ne poznajem dovoljno sistem konkursa u obrazovanju, ali ovaj način da krene školska godina i da nema nastavnika pojedinih, da djeca nemaju asistente u nastavi treba riješiti, jer mogućnost za to sigurno postoji.
Jedno je sigurno, dok za isti stol ne sjednu svi oni koji čine obrazovni sistem i ne urade se dodatne izmjene ponavljaće se sve ovo i narednih godina, što nikome nije u interesu'', navodi.
Potrebno je, dodaje, i da se provedu edukacije prosvjetnih radnika i asistenata u nastavi u vezi sa radom sa djecom s teškoćama u razvoju i/ili invaliditetom. Polaže nade u sutrašnji sastanak.
''Vjerujem da će se ova situacija prevazići kroz analizu stanja u školama i da će struka i roditelji zajednički doći do rješenja. Imamo veći problem u vezi asistenata u nastavi nego kada su prvi puta angažovani i uvedeni u obrazovni sistem Tuzlanskog kantona'', zaključuje.
Situacija u kojoj se nalaze djeca s poteškoćama u razvoju pokazuje važnost sistemskih rješenja koja bi osigurala ravnopravan pristup obrazovanju za sve učenike.
Iako je svaka školska godina novi početak, za mnoge od ovih đaka i dalje ostaje borba za osnovna prava na kvalitetno obrazovanje. Nedostatak stručnog kadra i asistenta ne smije postati standard, već izazov kojem se obrazovni sistem mora hitno prilagoditi kako bi se osigurala inkluzija i podrška svakom djetetu.
