Objavljene statistike o potrošnji novca u kladionicama na području TK-a pokazuju da je samo u prošloj godini u kladionicama ostavljeno 300 miliona maraka, a najčešći potrošači su mladi ljudi, tinejdžeri i školarci koji novac predviđen za užinu troše na kockanje.
Ovog problema svjesna je i aktuelna vlast koja je još prošle godine predložila set od 50 mjera koje bi trebale poboljšati stanje u školama, a među mjerama je i prijedlog o osnivanju Centra za liječenje ovisnosti maloljetnika. Još se sa sigurnošću ne može znati kada će Centar biti otvoren, ali prema dostupnim informacijama nacrt je u izradi.
O ovoj temi redakcija Tuzlanski.ba razgovarala je sa profesoricom sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Melihom Bijedić, koja predaje na Odsjeku za poremećaje u ponašanju. Profesorica Bijedić je sa nama razgovarala kako o uzrocima koji dovode do razvoja kockarskog pormećaja, posebno kod mladih ljudi, tinejdžera i školaraca, kao i o alternativnim rješenjima i onome, što mi na individualnom nivou možemo uraditi u prevenciji razvoja većeg broja ovisnika o kockanju.
Na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu su, kako nam je prof. Bijedić kazala 2015. godine, usljed prekomjernog otvaranja kladionica i automat-klubova, sproveli ispitivanje na poprilično velikom uzorku od 1000 ispitanika iz dva urbana središta u BiH: Tuzli i Sarajevu. Rezultati istraživanja su već tada bili šokantni, jer je 80% ispitanih mladih osoba barem jedanput u životu igralo neku od igara na sreću. U tom velikom uzorku, pronađeno je i oko 9% mladih koji već trebaju liječenje, jer su već razvili kockarski poremećaj.
"Potom smo instalirali help liniju na fakultetu za područje Federacije. No, u posljednjih godinu dana zabrinjava činjenica da svakodnevno imamo po jedan poziv. Obično zovu majke i radi se o mladićima koji su razvili ozbiljan kockarski poremećaj u godinama od 20 do 25 godina. Zajedničko svim mladim ovisnicma o kockanju je to da su svi počeli igrati sa 16-17 godina, tj. u 1. ili 2. razredu srednje škole," objašnjava.
Najveći uzročnici ovisnosti kockanja
Profesorica je istaknula da najveće uzročnike razvijanja ovisnosti o kockanju možemo podijeliti na individualne i okolinske. U njih spadaju: biološki faktori, obilježja ličnosti, zatim obilježja ličnosti karakteristična za mlade ljude, poput traženja uzbuđenja, a poseban faktor je i naučeni obrazac ponašanja koji prati okolinske faktore.
Problem u BiH, kako ističe profesorica je slobodna dostupnost i pristup kockarskim aktivnostima, te ekološke determinante koje se odnose na javnu politiku i zakonsku regulativu koja stvara okruženje, a u kojem je, kod nas u BiH, kockanje društveno prihvaćena, ohrabrivana i promovirana aktivnost.
"Utjecaj operantnog učenja na povećanu klasifikaciju kockarskih aktivnosti, zapravo razvoj obrazaca tih navika koji negdje usljed učestalog kockanja izaziva ponavljano, kortikalno uzbuđenje," naglasila je prof. Bijedić.
Zašto je kockanje toliki problem kod mladih?
Karakteristično za razvoj kockarskog poremaćaja, posebno kod mladih i maloljetnika, svakako je i utjecaj porodice, kao okolinskog faktora.
"Djeci kockanje niko ne zabranjuje, niko im ne govori o tome, niko ih ne educira o štetnim psihosocijalnim posljedicama i onda nastaju veliki problemi. Uz to se onda, naravno, pridruže i ostali rizični faktori, kao npr. konzumiranje cigrareta, alkohola, koja onda mlade ljude uvlače u druga rizična ponašanja. Kada nemaju novaca, kada počinju gubiti počnu krasti i tako nastaje i opstaje začarani krug," kaže profesorica.
Također, problem kod mladih ljudi je i u njihovoj iskrivljenoj percepciji ishoda igre, profesorica pojašnjava:
"Mladi imaju iskrivljenu percepciju, zapravo kognitivne distorzije, faktički pogrešna uvjerenja da mogu kontrolirati ishod igre, što je apsolutno pogrešno. S obzirom na prirodu kockarskih aktivnosti, mladi u određenom trenutku počinju gubiti novac, iako treba imati na umu da kada govorimo o mladima oni počinju sa malim količinama novca, akumuliraju te gubitke, povećava im se pritisak, počinju loviti gubitke i dobitke i onda zapinju u krugu propasti."
Kako kao pojedinci možemo djelovati na prevenciju i pomoć ovakvim sitaucijama?
Ne možemo okretati glavu u drugu stranu i ne prihvatati činjenicu da postoji veliki broj maloljetnih ovisnika o kockanju. Sa prof. Bijedić smo razgovarli i o tome šta bi svaki pojedinac na individualnom nivou mogli učiniti i pomoći u borbi za mlade i njihovo psihičko i mentalno zdravlje.
Najvažniji su, smatra naša sagovornica, psihoedukativni pristupi koji se realiziraju na način da se stalno govori o štetnosti, da se upozorava na razvoj kockarskog poremećaja, ističući da je to u suštini bolest i da je to ovisnost, koja je jednaka kao ovisnost o psihoaktivnim supstancama.
Potrebno je razvijanje jednakih mehanizma liječenja, jer jednom kad se razvije kockarski poremećaj liječenje je dugotrajno i teško.
"Upozoravanje kroz medije, kroz obrazovni sistem, kroz zdravstveni sistem, zakonska prevencija je jako bitna: u smislu sprječavanja mladih da ulaze u kockarske aktivnosti. Fizički odmicanje uplatnih mjesta od obrazovnih i vjerskih institucija kako to i stoji u Zakonu ali se u praski ne primjenjuje. Zatim kroz nuđenje alternativa mladima, npr. sportskih aktivnosti, druženja i slično. Posebno treba obratiti pažnju na utjecaj roditelja, jer su roditelji uzor svojoj djeci. Dakle, ukoliko roditelj igraju, ulaze u kladionice, kupuju bonove, igraju online, djeca to sve gledaju i primjenjuju takav obrazac ponašanja na vlastiti život, misleći da je to normalno stanje i funkcionisanje, " zaključila je prof. Bijedić.
Na edukacijsko - rehabilitacijskom fakultetu je dostupna i help telefonska linija 080 020 025 na koju svi, koji imaju problem ili žele nekome pomoći, mogu pozvati za savjet. (Tuzlanski.ba)
