Femicidi u BiH: Nizama Hećimović je bila prekretnica promjena ili okidač za ogolijevanje sistema?

Sve policijske snage bile su na terenu tragajući sa Sulejmanovićem koji je, nakon što je ubio Nizamu, u Gradačcu ubio još dvije osobe, a prije nego što ga je policija pronašla, počinio je suicid.

Slučaj je ovo koji je podignuo cijelu Bosnu i Hercegovinu na noge. Masovni protesti, pritisak na institucije, fokus medija – sve je ukazivalo na to da će Nizamin slučaj biti prekretnica za sprječavanje nasilja nad ženama. Umjesto toga, ovo ubistvo bilo je okidač jer su se femicidi nizali jedan iza drugoga, a Tuzlanski kanton je postao područje sa crnim statistikama.

Umjesto nadležnih, borbu vode aktivisti

Imati šest ubistava žena na području kantona u proteklih godinu, a ne ponuditi sistemsko rješenje je prava slika i prilika bh društva, smatraju naši sagovornici.

"Zabilježen je ozbiljan broj femicida koji je morao biti alarm svim institucijama da se pozabave rješavanjem problema rodno zasnovanog nasilja. U nedostatku takvih aktivnosti pokazano je koliko zanemarena ova problematika", kaže za Tuzlanski.ba aktivistica iz Gradačaca Nerma Šarić.

Koraka ka naprijed ima, ali oni su rezultat nevladinog sektora, aktivista i običnih građana koji nisu zažmirili na nasilje koje je sveprisutnije.

   

Pomaci su mali u odnosu na ozbiljnost problema i urađeni su isključivo uz angažman nevladinog sektora. Stanje sigurnosti je jako narušeno. Mi nemamo povjerenja u institucije koje bi trebale da nas zaštite’’, kaže Šarić.

Promjene se ogledaju u svijesti građana koji počinju shvatati važnost problema i razumiju definiciju rodno zasnovanog nasilja. Također, pomak se vidi i u tome što su žrtve nasilje počele više prijavljivati nasilnike nego što je to ranije bio slučaj.

"Dolazi do određenih promjena u smislu da ljudi sve manje relativiziraju rodno zasnovano nasilje, ali je ipak dužnost države, ne samo zbog obaveza prema međunarodnim aktima, već po samoj svojoj vokaciji, funkciji, da sve kapacitete usmjeri na uspostavljanje svih mehanizama za prevenciju i zaštitu žrtava rodno zasnovanog nasilja", kaže Šarić.

Nadležni su se oglušili na ovaj problem. Kada se desi femicid, on je u fokusu određeni period, ali vrlo brzo nakon toga samo postaje dio statistike.  Aktivistkinje iz sedam gradova Bosne i Hercegovine formirale su Skupštinu i tražile održavanje tematskih sjednica Skupštine Tuzlanskog kantona, uz prisustvo stručnih osoba.

"Nismo nikada dobili odgovor niti je zakazana ta tematska sjednica. Nijedan slučaj im nije bio dovoljan da sjednu i razgovaraju o tome", zaključuje Šarić.

Nasilje potiče nasilje

Novi slučajevi nasilja nisu alarm ni za sistem, ali ni za nasilnike. Novi slučajevi su okidač, a to pokazuju i statistike.

     

U Sigurnu kuću Udruženja građana "Vive Žene" Tuzla u toku prošle godine je bilo smješteno 126 žena sa djecom, a pola od tog broja je bilo smješteno nakon ubistva Nizame Hećimović.

"Od tada bilježimo povećan broj poziva i posjeta prema našem Udruženju i Sigurnoj kući, a osobe uglavnom traže pravnu pomoć, psihosocijalni tretman ili informaciju o smještaju u Sigurnu kuću, te s tim u vezi bilježimo i povećan broj poziva na SOS telefon (1265 - besplatna linija za žrtve nasilja u porodici", kaže Amila Berbić, pravna savjetnica Udruženja Vive žene za Tuzlanski.ba.

Također može se zaključiti da izricanje zaštitnih mjera, odnosno donošenje Rješenja o zaštitnim mjerama od strane nadležnog suda je u značajnom porastu, jer kako kaže naša sagovornica, ‘’do tada nisu izricali mjeru za svaku prijavu nasilja u porodici, dok sada se bilježi porast izricanja istih i to u roku koji Zakon predviđa’’.

U ovoj godini u Sigurnu kuću u Tuzli smješteno je 70 žrtava nasilja, od kojih je 31 žena i 39 djece.

Doživjeti nasilje, ali i slušati i čitati o nasilju može imati teške posljedice za psihičko zdravlje.

"Kad’ slušamo bilo što što je negativno, to loše utječe na naše mentalno zdravlje, a pogotovo kad gledamo i slušamo o nasilju.  Kod nas je mnogo žena bilo ili jesu žrtve nasilja i svako novo nasilje je okidač i retraumatizacija onoga što su one doživjele.  Stalno govorenje o nasilju, kod emocionalno zdravih ljudi, izaziva emocionalnu bol, pa ljudi, kako bi se zaštititi,  stvaraju odbrambeni mehanizam i emocionalno se distanciraju", kaže psihologinja Vahida Djedović za Tuzlanski.ba.

Osim toga, stvara se novo nasilje, a to je jedan takozvani domino efekat.

     

''Kada se o nečemu senzacionalisticki izvještava, to uglavnom pokreće slična dešavanja, a što smo mogli i sami zaključiti, nakon ubistva Nizame Hećimović’’, dodaje Djedović.

Femicid nije zasebno krivično djelo u BiH

Ubistvo žene zbog toga sto je žena, što u suštini jeste femicid, inkriminirano je važećim zakonima u BiH kao ubistvo iz mržnje.

"Za ovo krivično djelo propisane su najviše kazne koje naše zakonodavstvo poznaje. Najmanja kazna od deset godina pored ovog krivičnog djela propisana je za još vrlo mali broj krivičnih djela u Krivičnom zakonu FBiH, kao i najviša, dugotrajni zatvor (do 45 godina)", kaže Dževad Mahmutović, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli za Tuzlanski.ba.

"Imamo li na  umu ovako visoke kazne i da se inkriminiranjem određenih ponašanja i propisivanjem kazni za takva ponašanja želi prevenirati da do takvih ponašanja uopšte dođe pitam se kakva bi inkriminacija i koja bi to sankcija, ako ne ove koje su trenutno propisane, bi doprinijela prevenciji femicida", dodaje.

Rješenje za problem femicida u BiH, smatra, treba rješavati na dva polja, sinhronizovano.

"Jedan se tiče bolje primjene trenutnog zakonodavstva, oštrije kaznene politike sudova u ovakvim predmetima, dakle u prakticnom, a ne normativnom smislu. S druge strane potrebno je jačati ulogu žene u porodici i društvu. Femicid nije incident, javlja se kao vrhunac dugotrajne izloženosti žene raznim oblicima nasilja nad ženama od istog počinioca, a što je posljedica inferiornog položaja u kojem se nalazi žena u nasem društvu i neadekvatne reakcije društva na ova prethodna ponašanja nasilnika. Trebamo jačati poziciju žene", naglašava Mahmutović.

Neke promjene koje bi trebalo poduzeti nalaze se već u parlamentarnoj proceduri, objašnjava naš sagovornik.

"Ono sto smatram pozitivnim je prijedlog za uvođenje novih mjera sigurnosti (zabrana približavanja i komunikacije s oštećenim, udaljenje iz zajedničkog domaćinstva, objava presude) koje  su usmjerene na prevenciju ponašanja koja vode ka femicidu. Korakom u pravom smijeru smatram i prijedlog da se za krivična djela koja uglavnom prethode femicidu, pooštri zakonska kaznena politika (ukine mogućnost izricanja novčane kazne), isključi mogućnost da se kaznu zatvora mijenja novčanom kaznom i slične preventivne mjere", objašnjava Mahmutović.

 Gubitak se ne može nadoknaditi, ali se hitno moraju spriječiti novi

O femicidu se u Bosni i Hercegovini govori onda kada se on desi, umjesto da se kontinuirano radi na prevenciji i osluškivanju postojećih problema.

Porodica Nizame Hećimović izgubila je povjerenje u institucije, koje nikada neće moći vratiti, jednako kao što neće moći vratiti ni Nizamu.

Zijada Vuković Pamuković, tetka ubijene Nizame, o ovoj temi za Tuzlanski.ba je smogla snage kratko reći:

   

''Ja mislim da niko nije zadovoljan na odgovore koje smo dobili od policije, tako da stvarno nemam šta da im kažem. Samo mi porodice koje smo taj dan izgubile svoje voljene, znamo kako nam je’’, kazala je Zijada.

Podsjećamo, na zajedničkoj konferenciji za medije koju su organizovali MUP i Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, tri mjeseca nakon ubistva, saopšteno je da policija nije napravila nikakve propuste u radu, a da je sigurnosna situacija na ovom području na zadovoljavajućem nivou.

Poslije Nizame Hećimović, u Tuzlanskom kantonu su ubijene i Tahira Čamdžić, Amra Kahrimanović, Selma Baluković, Halida Mujedinović i Amela Čičkušić, a taj broj je na državnom nivou veći.

Postojale su i Nizame prije Nizame, ali ubistvo snimano i objavljeno na društvenim mrežama privuklo je najveću pažnju, iako ne smijemo zanemariti činjenicu da ubistva iza zatvorenih vrata i ugašenih kamera nisu manje vrijedna pažnje.

Ko je zakazao – pitanje je koje se uvijek iznova postavlja, a svi kao po defaultu kažu: sistem. Kao da je sistem nešto apstraktno na što ne možemo utjecati. A sistem smo svi. I institucije i društvo. I policajci i pojedinci. I pravosuđe i porodica. Zakazali smo svi, jer nasilje vrišti, a mi smo začepili uši.