U BiH su maloljetnički brakovi često povezani s elementima trgovine ljudima, poput vrbovanja, obmane, prisile i eksploatacije, što posebno pogađa socijalno ugrožene porodice.
Maloljetnički brakovi se javljaju unutar različitih društvenih slojeva, ali većina slučajeva dolazi iz socijalno ugroženih porodica. Često je motivacija maloljetnika bijeg od teških socio-ekonomskih uslova ili zaljubljenost.
Maloljetnički brakovi često rezultiraju maloljetničkom trudnoćom, prekidom obrazovanja, siromaštvom i socijalnom isključenošću. Posljedice su ozbiljne, kako na fizičko, tako i na mentalno zdravlje maloljetnika.
Broj prijavljenih predmeta u Tuzlanskom kantonu
Iz Tužilaštva TK za Tuzlanski.ba potvrđeno je da je u periodu od 1. januara 2023. do 30. juna 2024. godine prijavljeno 10 predmeta koji se odnose na ovo krivično djelo.
Kako je pojasnio Admir Arnautović glasnogovornik Tužilaštva TK izvanbračna zajednica sa mlađim maloljetnikom se prema Krivičnom zakonu FBiH propisuje kao krivično djelo.
Ko snosi odgovornost?
Pojašnjava da je krivično djelo počinjeno "ukoliko punoljetna osoba izvanbračno živi s maloljetnikom koji nije navršio šesnaest godina", a odgovornost će snositi roditelj, usvojitelj ili staratelj koji maloljetniku u životnoj dobi između četrnaest i šesnaest godina života omogući izvanbračni život s drugom osobom ili ga na to navede.
Ovakvih slučajeva izvanbračne zajednice punoljetne osobe sa maloljetnikom koji nije navršio 16 godina bilo je ukupno šest. Tri su u fazi provjera prijavljenih radnji i nisu donesene tužilačke odluke, u jednom predmetu je podignuta optužnica i u toku je suđenje pred nadležnim sudom, dok su u dva predmeta donesene osuđujuće presude.
U periodu između 2012. i 2021. godine godine na području Tuzlanskog kantona Udruženje "Zemlja djece u BiH" evidentiralo je 19 slučajeva maloljetničkih brakova.
"Riječ je o otkrivenim i procesuiranim slučajevima, a zasigurno da je “tamni broj” ovakvih slučajeva 5 -10 puta veći. Takvi slučajevi ostaju u sjeni i neotkriveni, a veoma je čest alat organizovanih kriminalnih grupa koji putem maloljetničkog braka vrbuju mlade djevojke i uključuju u razne oblike eksploatacije unutar i van naše države", pojašnjava Adnan Drndić, socijalni radnik.
Sumnje na trgovinu ljudima prijavljuju se nadležnim centrima za socijalni rad, MUP-u TK, SIPA-i i Službi za poslove sa strancima. Uključivanje ovih institucija zavisi od postojanja indikacija trgovine ljudima.
Ne postoji jasan obrazac kada će neki maloljetnik doći na ovakvu ideju i šta ga to navodi na pomisao ulaska u izvanbračnu zajednicu.
Uzroci maloljetničkih brakova
U tom period života je maloljetnik u razvoju te naboju hormona i unutrašnjim borbama koje su same po sebi kompleksne i u mnogo čemu se razliku od osobe do osobe. Mnogo je faktora koji utiču na to, a neki od njih su roditelji, njihovo obrazovanje, škola, vršnjačka grupa kao i sama lokalna zajednica u kojoj maloljetnik živi.
"Ukoliko govorimo o nagovoru roditelja na stupanje u izvanbračnu zajednicu tada već ulazimo u sferu ugovorenih brakova koji zasigurno zahtjevaju pažnju istražnih organa. Međutim, ukoliko maloljetnik insistira da stupi u 'maloljetnički brak' u većini slučajeva je riječ o zaljubljenom licu koje želi po svaku cijenu da bude sa svojim voljenim partnerom, dok je druga opcija da isti/ista želi da pobjegne od teške socio-ekonomske situacije unutar svoje porodice pa 'maloljetnički brak' vidi kao jedan vid 'spasa' iz svakodnevnice", dodaje Drndić.
Upravo takav moment da će biti "spašeni" i da će imati bolji i kvalitetniji život je najčešća "udica" na koju organizovane kriminalne grupe "hvataju" mlade djevojke te obmanjuju njihove roditelje koje dolaze iz reda socijalno ugroženih porodica.
Posljedice po maloljetnike
Uopštene posljedice su standardne, djevojke rano ostaju u drugom stanju što ostavlja posljedice po njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Kada djeca rađaju djecu u okolnostima koje nisu prihvatljive za bio-psiho-scoijalni razvoj djece "zasigurno ne možemo očekivati stabilan razvoj i odrastanje".
Djeca uzrasta do 15 godina nisu niti fizički niti emocionalno sazrela da vode brigu sami o sebi a kamo li da podižu djecu ili ipak kompletnu porodicu. Kao rezultat toga imamo stvaranje genetskog siromaštva, djece sa raznim poremećajima, pogrešnog stave o značaju obrazovanja i u krajnjem slučaju stvaranje neproduktivnih članova društva koji u 90% slučajeva završavaju na teretu države i pune baze socijalnih službi u redovima čekanja na pomoć od strane države
"Zasigurno da u novijem dobu je samo po sebi došlo do smanjivanja broja 'maloljetničkih brakova'. Na to su uticali razni faktori poput "povećanja stope obrazovanja, pristup informacijama, veliki broj ljudi koji su iz sela preselili u urbane sredine, kompjuterizacija, jačanje nevladinog sektora, promjene svijesti građana itd", mišljenja je Drndić.
Ovaj problem je odgovornost cijelog društva i neophodno je raditi na širenju svijesti te informisanju društva o prisutnosti ove pojave.
Promjene prije svega trebaju početi od porodice, obrazovanja djece i roditelja, a nakon toga i socijalnih službi kao i lokalnih zajednica. Važno je raditi i na ekonomskom jačanju porodica koje se nalaze u riziku, kako bi se osnažile što bi za posljedicu umanjilo bijeg maloljetnika iz teških situacija.
Maloljetnički brakovi se često po automatizmu povezuju sa Romskom tradicijom i populacijom.
"U nerijetkim slučajevima uzrok zakašnjele reakcije je baš taj. Trenutno postoji objavljeno istraživanje koje dokazuje da se maloljetnički brakovi nužno vezuje za Romsku populaciju, te je riječ samo o predpostavkama. Vremenom se pokazalo da su te predpostavke osnovane, ukoliko posmatramo kroz dugogodišnju praksu rada našeg Udruženja na ovome polju. Svakako problem maloljetničkih brakova ne smijemo posmatrati sa etničkog stanovišta, posebno kada je riječ o profesionalcima koji rade na ovome polju, nego kao jednu od devijacija društva i ozbiljan socijani problem", zaključuje Drndić.
Svaki profesionalac je u obavezi da na probleme reagije u skladu sa svojim ovlaštenjima bez stereotipa, jer isključivo na taj način žrtvama će se pružiti adekvatna i profesionalna pomoć.
Stereotipi o romskoj populaciji
Ovi problemi se često se pogrešno povezuju isključivo s romskom populacijom, što dovodi do zakašnjelih reakcija nadležnih službi. Nedovoljno obrazovan i posvećen kadar, te sporost državnih institucija u prepoznavanju i reagovanju na trgovinu ljudima dodatno pogoršavaju situaciju. Žrtve često ostaju bez adekvatne podrške nakon izlaska iz sigurnih kuća.
Larisa Čorbić program menadžerica Udruženja "Euro Rom" Tuzla kaže kako se za romsku populaciju vezuje sve ono što je loše.
"Mišljenja sam da mnogi maloljetničke brakove doživljavaju kao tradicionalne
kulturološke prakse i običaje Roma, sa čim se uopšte ne slažem. To uopšte nije tradicija niti običaj Roma", pojašnjava Čorbić.
Ona navodi da je u Udruženju skoro 20 godina, te da u Tuzlanskom kantonu u tom periodu pamti samo dva slučaja maloljetničkih brakova romske populacije.
"Rana udaja, maloljetnički i ugovoreni brakovi na našim prostorima još uvijek su tabu tema i prema predrasudama, vezuju se uglavnom za romsku populaciju, što je prema mom mišljenju pogrešno, jer maloljetničkih brakova ima i kod ostalih nacionalnosti", dodala je ona.
Kaže kako odgovorno tvrdi da je to većinom trgovina ljudima, ali ne i obavezno, te da se najčešće radi o djeci koja to ne žele, koju treba vratiti u djetinjstvo, omogućiti obrazovanje i normalne uslove za rast i razvoj u psihičko stabilne osobe.
Djeca moraju znati procjeniti sama šta žele i ne trebaju dozvoliti da bilo ko vrši pritisak na njih, da se udaju ili žene mladi bez ljubavi, neproživljeni, prisilno, pa bilo to da se radi i o pritisku od strane roditelja.
Ona pojašnjava da djeca treba da prožive djetinjstvo, te da ih "ništa neće u životu zaobići i da će sve doći na svoje."
Ključni faktor u priči o maloljetnim brakovima prije svih ostalih jesu roditelji koji djeci trebaju pružiti zdravo i bezbrižno djetinjstvo.
"Roditelji treba da budu vjetar u leđa svojoj djeci, a ne otežavajući faktor, da roditelji odlučuju da je brak dobro rješenje za malodobno dijete, onda dolazim do zaključka da bi Institucije trebale reagovati u pravcu kažnjavanja roditelja, i to sa visokim kaznama", mišljenja je sagovornica.
Kada djevojčica rodi dijete sa 14 ili 16 godina, ne završi školu, nema priliku za normalan život, na obrazovanje, na zaposlenje, na zdravstvenu zaštitu i samim tim postaje socijalni slučaj.
Čorbić navodi da su za ovakve slučajeve podjednako krivi svi, te da svi treba da snose odgovornost.
"Roditelji su inicijalni faktor koji treba da snose najveću odgovornost, potom Institucije da Krivični Zakon bude strožiji u ovom domenu i tek tada će se iskorijeniti uopšte pojam 'maloljetnički brakovi'".
Problem maloljetničkih brakova zahtijeva veću društvenu svijest, bolje obrazovanje djece i roditelja, jačanje socijalnih službi, te rad na ekonomskoj stabilnosti porodica u riziku.
