Životni put Amora Mašovića vezan je za tešku sudbinu Srebrenice jer je on među prvima radio na otkrivanju masovnih grobnica nakon počinjenog genocida, a od svog zanimanja koje je u konačnici postalo i način života, nije odustao ni nakon tri decenije.
O svojoj životnoj misiji, Srebrenici, masovnim grobnicama, ali i negiranju genocida koje je prisutno u bh javnosti, Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za nestale osobe govorio je u intervjuu za Tuzlanski.ba.
Na početku razgovora osvrnuo se na prethodne tri decenije kazavši da je shvatio da nije riječ o zanimanju, nego o doživotnoj misiji.
''Ta moja misija, taj moj zadatak je dosad trajao 30 godina i vjerujem da mi je to zapravo i doživotna misija, jer ja zapravo i nisam nikad prekinuo svoje učešće u toj misiji. I dan danas, kroz svjedočenja, kroz direktne kontakte sa onima koji još uvijek nisu pronašli svoje, pa i s onima s kojima sam u međuvremenu postao prijatelj, a pronašli su svoje najmilije ostao sam u kontaktu. Pomažem mojim kolegama iz Instituta za nestale osobe svojim savjetima i iskustvom, tako da ta misija traje i do danas i vjerujem da će trajati dok god sam živ'', započinje svoju priču za Tuzlanski.ba Amor Mašović.
Mašović je među prvima vidio posljedice genocida kada su pronađene i otkrivene prve masovne grobnice. Svojim očima je svjedočio strahotama kojima su bili izloženi muškarci i dječaci bošnjačke nacionalnosti.
''Svaki prostor na koji je stala čizma ratnih zločincaca Biljane Plavšić, Ratka Mladića, Radovana Karadžića je prostor masovnih i pojedinačnih grobnica sa desetinama hiljada bošnjačkih žrtava, žrtava iz reda hrvatskog naroda, romskih žrtava, žrtava Albanaca. Albanci koji su bili poznati kada su u pitanju pekare, slastičarne su bili također žrtve srpskih vojnika'', objašnjava.
Dodaje je i da su dešavanja iz jula bila kulminacija svega onog što se dešavalo u prethodnom periodu, a što je započeto 92.godine.
''Dešavale su se najstrašnije stvari koje postoje na zemaljskoj kugli, dakle, jedan genocid koji nije počeo 6. 7. jula,nego puno, puno prije, agresijom na Republiku BiH jer je kulminacija bila tih nekoliko dana jula 1995. kada je u vrlo kratkom roku, praktično četiri ili pet dana, zvjerski likvidirano više od 8 000 dječaka, mladića, muškaraca Srebrenice'', kaže Mašović.
Proces traganja za posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava traje i 29 godina poslije genocida, a mnogo je faktora koji utječu na to, objasnio je Mašović.
''Više je faktora koji usporavaju proces pronalaska posmrtnih ostataka. Najbitniji faktor jeste činjenica da masovne grobnice su posljedice masivnih i masovnih ratnih zločina, uključujući i genocid na cijelom prostoru BiH. Dakle, kada je masovna grobnica posljedica tog genocida, onda je logično da oni koji su odgovorni ili oni koji podržavaju te koji su odgovorni, oni koji su ideolozi, koji su sve isplanirali, organizovali, njihovi saučasnici, njihovi prikrivači, pa sve do običnog čoveka koji takvu vrstu zločina u najmanju ruku toleriše'', ističe.
Vremenom se gubi nada da će se pronaći preostale žrtve, a mnoge srebreničke majke nisu dočekale pravdu, niti su dočekale da obiđu mezarje svojih najmilijih.
''Nikad ni u jednom sukobu svi nestali nisu pronađeni. Ne postoji takav sukob na cijeloj zemaljskoj kuli. Naš zadatak je da taj broj bude što je moguće manji, na minimum. I mi imamo sve predispozicije da u tome uspijemo'', dodaje.
Jedna od prepreka jesu i lažne dojave o masovnim grobnicama sa kojima se Institut za nestale susreće godinama.
''Uvijek su postojale, praktično od još perioda agresije, kada su neki zlonamjerni pojedinci stupali u kontakte sa porodicama, govorili im ako plate određenu sumu novca, oni mogu izdejstvovati da njihov najmiliiji bude oslobođen iz nekog logora. Nekad se radilo o zaista značajnim sumama novca, o desetinama hiljada ondašnjih njemačkih maraka, govorim o periodu agresije, pa do ovog perioda, kada su nastavili sa tim manipulacijama prema preživljenim članovima porodice, tražeći novac za otkrivanje grobnica'', pojašnjava i dodaje da je vrlo mali broj ljudi koji su pokazali da su spremni za otkrivanje grobnice, te da je to uvijek bilo uz neki vid nadoknade.
''Na prste dvije ruke se mogu nabrojati i slučajeve gdje su ljudi, recimo srpske nacionalnosti, ako o njima govorimo, bili spremni da otkrivaju lokacije grobnica'', kazao je.
O negiranju genocida
Kao neko ko se, za života, nagledao dokaza počinjenog genocida, Mašović je prokomentarisao i negiranje istog. Ne čudi ga, kaže, jer je ta ideologija na Balkanu prisutna već dva stoljeća.
''Tu ideologiju u novije vrijeme, u ovoj savremenoj historiji je na neki način širio Dobrica Ćosić. Poznate su njegove tirade, kako bi to nazvao, o tome kako je laž sve ono čemu pripada srpski narod, odnosno kako je laž, između ostalog, spašavala srpski narod, pa je nabrojao tu koješta, ovo su bili zapravo njegovi sljedbenici, sljedbenici ideologije vrha Srpske pravoslavne crkve, jednog dijela vrha i jednog dijela akademika u Srpskoj akademiji nauke i umjetnost.
I onda kada mali čovjek jednostavno prihvati takvu vrstu retorike, takvu vrstu lažih falsificiranja, onda me ne čudi zašto jedan Milorad Dodik danas negira ono što je jučer svom snagom osuđivao, dakle iz njegovih usta ničim prisiljenim. Čuli smo riječi da je u Srebrenici počinjen genocid, iz njegovih usta smo čuli da treba hapsiti Karadžića, a danas su heroji, danas on daje imena studentskim domovima po njima'', objašnjava.
Poražavajuće je da među nama rastu nove generacije koje prihvataju modele takve ideologije, kaže Mašović, iako, samo kada bi htjeli, jednim klikom mogu saznati istinu.
''Dakle to je nešto što je imanentno, bojim se ovo što ću sad reći, ali imanentno velikom broju pripadnika srpskog naroda na cijelom Balkanskom prostoru. Dakle ta laž i falsificiranje, negiranje, minimiziranje i preuveličavanje vlastitih patnji kroz koje su nesumnivo, kroz ovaj historijski period prolazili.
Ne znam čemu ta potreba, danas cijeli svijet u eri ove moderni tehnologija, komunikacija, kada jednim klikom zapravo možete vrlo brzo saznati šta je bilo.''
Osim negatora genocida, veliki problem predstavljaju i oni koji su tolerantni na zločine.
''Danas s pravom smijemo reći da u manjem BiH entitetu ogromna, ogromna većina stanovnika srpske nacionalosti u najmanju ruku toleriše genocid koji se desio u BiH. Dakle, neki ga otvoreno podržavaju, a neki javno ne izražavaju svoju stav, ali tolerantni su prema tome, dakle nemaju ni neki određen stav, nisu spremni da kažu da to jeste zločin, za taj zločin odgovoran je taj pripadnik. To je ključno za nas.'', kazao je Mašović.
