Američki naučnici kažu da su korak bliže razvoju dijagnostičkoga krvnog testa za sindrom hroničnog umora, stanja koje karakterizira neprestani osjećaj iscrpljenosti te nedostatak izdržljivosti, snage i energije.
Naučnici s Medicinskog fakulteta Univerziteta Stanford objavili su da je pilot istraživanje u koje je bilo uključeno 40 osoba, među kojima 20 zdravih, pokazalo da je testiranjem biomarkerima ispravno identificirana bolesna polovina, prenosi Hina.
Sindrom hroničnog umora (Chronic Fatigue Syndrome; CFS) ili mijalgični encefalomijelitis (Myalgic Encephalomyelitis; ME) skupina je simptoma koji se manifestiraju kroz golemu iscrpljenost. Slabost koju osjećaju bolesnici sa sindromom hroničnog umora dugotrajna je i iscrpljujuća. Preumorni su za obavljanje uobičajenih aktivnosti i lako se iscrpe bez vidljivog uzroka.
Ostali imptomi često uključuju opću bol, čak i u ležećem položaju, nesvjesticu, nejasne misli, simptome slične gripi, česte infekcije, bolove u mišićima i zglobovima, anksioznost i depresiju te smanjenu spolnu želju.
CFS pogađa dva i pol miliiona ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama i čak 17 miliona u svijetu.
Istraživanjem, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, analizirani su uzorci krvi dobrovoljaca uz pomoć takozvanog "nanoelektroničkog testa".
Naučnici su iskoristili razne međuprodukte koji su uključeni u metabolički proces u krvnoj plazmi. Kod oboljelih su sudionika istraživanja zabilježene abnormalnosti u više od 20 metaboličkih procesa. Metabolitne vrijednosti oboljelih bile su uglavnom daleko iznad normalnih.
Stručnjaci koji nisu sudjelovali u studiji upozoravaju da još treba provesti puno testiranja prije nego što se otkrije 'pravi' biomarker kojim bi se sa sigurnošću dijagnosticirao CFS i omogućilo se da se ova bolest razlikuje od ostalih stanja sa sličnim simptomima.
Simon Wessely, predsjednik psihijatrije na Institutu za psihijatriju i neuroznanost londonskoga Kraljevskog koleža, koji je godinama liječio pacijente sa sindromom hroničnog umora, kaže da istraživanje ipak nije uspjela dati odgovore na dva ključna pitanja: Može li bilo koji biomarker omogućiti razlikovanje pacijenata s CFS-om od onih sa sličnim simptomima i mjere li se ovim testom uzroci bolesti ili njene posljedice. (Tuzlanski.ba)
