Admir Andelić i Nejra Kadrić ostvarili su najveći uspjeh bh. alpinizma nakon rata tako što su se popeli na stijenu Grandes Jorasses koja važi za jedan od najtežih uspona u Alpama.
Grandes Jorasses je planina u masivu Mont Blanc, na granici između Haute-Savoie u Francuskoj i doline Aoste u Italiji. Admiru i Nejri penjanje na ovu stijenu prvobitno nije bilo u planu, ali kako kažu, u alpinizmu planove ne diktira čovjek, nego priroda.
Kako se sve odvilo, koliko je bilo izazovno, ali i opasno, te kakav je osjećaj postići ovakav uspjeh Admir i Nejra ispričali su u detaljnom intervjuu za Tuzlanski.ba.
Grandes Jorasses je jedan od takozvana tri problema Alpa, odnosno jedan od tri najzahtjevnija uspona u ovom planinskom vijencu. Sve tri stijene, kažu naši sagovornici, predstavljaju ogroman uspjeh za alpiniste širom svijeta, a one su ujedno stepenica za dodatne ozbiljnije alpinističke podvige. Iako im nije bilo u planu, sudbina je htjela da se Admir i Nejra popnu na ovaj vrh.
''Naš plan je bio da odemo u Chamonix, gradić u Francuskoj koji je poznat po alpinizmu, taj grad čitav živi alpinizam. Chamonix je grad iz kojeg se ide na najviši vrh Mont Blanc jer je odatle pristup za većinu velikih stijena. Mi smo imali u planu malo više smjerova jer smo znali da u slučaju lošijih uslova, da bismo morali izabrati drugi smjer'', kaže Admir na početku razgovora dodavši da su prvobitno htjeli na Frendo.
''U razgovoru sa info centrom i vodičima rekli su nam da nisu dobri uslovi, da se dešava odvaljivanje stijena, pokretanje lavina, sniježnih i kamenih, i pitao sam šta je sa Grandes Jorasses više iz znatiželje. Vodič se izenadio i rekao da su super uslovi što se dešava na svakih pet godina da budu tako idealni uslovi. Nije nam dugo vremena trebalo da odlučimo da ćemo tamo, znao sam koliko nam je to važno, za mene, a posebno i za Nejru koja je u alpinizmu dvije godine. Znao sam da ona ima dovoljno iskustva da me prati, iako nikad se ne zna u tako velikoj stijeni šta se može dogoditi'', objašnjava Admir.
Krenuli su, kaže, planinskim vozom, pa su nastavili žičarom i onda su imali pet-šest sati hoda do same stijene čija nadmorska visina je 4208 metara.
''Ispod stijene smo spavali u snijegu, kopali malu jamu i izvidjeli kako izgleda stijena odozdo. Izgledala je magično. Išla je skroz do neba, ne možeš pregledati tu veličinu, ali vidio sam da možemo penjati, jer ispočetka nije toliko vertikalna, znao sam koje su joj ocjene po skicama'', dodaje.
''Radili smo oprezno, išli smo sporo, kroz tri dana smo izašli na vrh. Prolazili smo kroz stjenovite dijelove, pa kroz dijelove koji su miks leda, snijega i stijene. Iznad nad su letjeli helikopteri gorske službe spašavanja koji čekaju znak ukoliko je potrebna pomoć, i to nam je dalo neku psihološku olakšicu, znajući da nismo tu sami, da je tu cijela alpinistička zajednica'', opisuje naš sagovornik dodavši da su i spavali u stijeni, ponekad čak i u sjedećem položaju jer je bilo usko da bi se moglo leći, ali bilo je neophodno prikupiti snagu za dalje.
Nakon tri dana došli su do vrha stijene.
''Osjećaj na vrhu je poseban. Emocije su se počele kupiti. Tri dana u stijeni i samo smo čekali da izađemo na vrh. Znali smo da je to ogroman skok za bh alpinizam. Oči su zasuzile, smijali smo se, to je neopisivo, pada čovjek na koljena i gleda oko sebe. Nevjerovatni prizori'', kaže Admir.
Nejri, koja je ujedno najmlađa djevojka sa Balkana koja se popela na ovu stijenu, je ovo veliki korak i pokazatelj njene predanosti. Ona je kandidatkinja za alpinistu, a njen instruktor Admir je imao vjeru u njene sposobnosti.
''Zadovoljstvo mi je što se konačno zaviorila zastava Bosne i Hercegovine na vrhu Grandes Jorassa, i to baš u jednoj muško-ženskoj navezi. Važno je da napomenem da sam najviše zahvalna Admiru, mom penjačkom partneru. Nije mala stvar za jednog instruktora alpinizma otići u stijenu svih stijena , smjeru svih smjerova (kako kažu za Walkerov spur u Grandes Jorassu) sa kandidatkinjom za alpinistu. Što se tiče vrha svakako je važan, ali je put mnogo vrijedniji'', kaže Nejra.
''Mi smo mali u odnosu na Alpe, ali je veća želja u nama''
Oboje su pomjerili granice bh alpinizma, ali je Nejra pomjerila i granice ženskog alpinizma pokazavši koliko daleko žene mogu ići, ukoliko postoje trud, disciplina i volja.
''Gore na vrhu, za kratko vrijeme pred očima su mi prošle slike od prethodno provedenih dana u stijeni, a zatim sam ucaklila očima zbog nevjerovantog pogleda koji se proteže, uz neku skromnost i zahvalnost. Mi smo ti koji smo nevjerovatno mali u odnosu na alpske vertikale, glečere i serake te mislim da je jedino veća želja u nama. Također, u periodu dok smo penjali smjer, kroz istu je prošla jedna ženska naveza, te još dvije muško-ženske naveze. Ono što želim naglasiti ovim je da žene itekako mogu, smiju i žele te da ništa nije nemoguće'', zaključuje Nejra.
Uspon nije gotov kada se dođe do vrha, pojašnjavaju naši sagovornici. Potrebno je i spustiti se sa vrha, a sam spust nekada zna biti mnogo opasniji. Njihov je trajao devet sati.
''Veći strah i opasnost od strane prirode je bilo prilikom spusta jer smo se spuštali preko velikih glečera, preko gomile leda koja se može odlomiti i pokrenuti lavinu. Krenuli smo iz Francuske, spustili smo se u Italiju. Dok se nismo spustili do prvih kuća, tek smo se tad osjećali 100% sigurni, a do tad je sve postojala doza straha i opreznosti'', kaže Admir.
Do sad iz BiH su samo tri grupe otišle na ovaj uspon, i to u vrijeme zlatne generacije alpinizma BiH, odnosno bivše Jugoslavije, osamdesetih godina, kada su sarajevski i zenički alpinisti popeli tu stijenu, zbog čega je ovaj uspjeh Nejre i Admira još vrijedniji. Nakon ovoga, probudio se elan za novih pohodima.
''Napokon smo uradili jednu veliku stvar da bismo mogli narodu prikazati šta je to zapravo alpinizam. Planova ima i stalno smo u trenažnom procesu. Dosta igraju ulogu vrijeme i uslovi. Glavni nam je plan završiti alpsku trilogiju gdje bismo postali prvi iz BiH koji su to uspjeli'', zaključuju na kraju razgovora.
