Niki Boon se počela baviti fotografijom iz hobija dok je živjela u Škotskoj. Međutim morala je odustati od toga zbog promjene životnih uslova.
Njena strast je ponovo isplivala na površinu kada se nastanila u ruralnom području Novog Zelanda i rodila četvero djece. Počela je posmatrati interakciju njene djece sa prirodom i njihovu percepciju svijeta i okoline. U tome pronalazi glavnu inspiraciju za svoje umjetničke fotografije.
Moja djeca žive bez TV-a i modernih tehnoloških uređaja.
Ovo je životni stil koji se nekome može učiniti prilično nekonvencionalan...
...ali ja sam tako sretna što sam izabrala ovako čarobno mjesto za život sa svojom porodicom.
Bilježim njihovo odrastanje u prirodnom okruženju i spontanu dječiju igru.
To je takođe i odraz mog vlastitog djetinjstva kada sam uživala u apsolutnoj slobodi.
To je djetinstvo koje ja danas prenosim svojoj djeci.
Zaista želim da se ljudi kroz moje fotografije prisjete i svog odrastanja.
Najdraže mi je kada se moja djeca vrate kući prekrivena blatom.
Trče i igraju se gdje god oni žele i žive u harmoniji sa prirodom.
Oni pripadaju tu-divlji i slobodni i ništa ne stoji između njihove mlade duše i prirode.
Život na selu podrazumijeva mnogo rada, naravno, ali je za djecu odlično da steknu osjećaj kako je to raditi kako bi mogli uživati u onome što imaju.
Oni uče odakle hrana dolazi i uče o životu i smrti. Oni uočavaju i razumiju svijet oko sebe i uče važne, ali ne i uvijek lagane, životne lekcije.
(Tuzlanski.ba)
