Na zdravstvenom panelu koji je prije par dana održan u SAD-u, a koji je okupio neke od vodećih američkih ljekara, ozbiljno je upozoreno kako bi se tokom ženine trudnoće, ali i nakon poroda trebalo pratiti razvija li se depresija, piše New York Times, prenosi Telegram.
Preporuke ljekara koje je na panelu okupila vlada SAD-a, stigle su nakon što su najnovija istraživanja pokazala kako se mentalne bolesti tokom majčinstva javljaju puno češće nego što su to statistike dosad pokazivale. U mnogim slučajevima se, ono što se naziva postporođajna depresija, javlja već tokom trudnoće, a ako se ne tretira poremećaji raspoloženja mogu utjecati na dobrobit djece.
Također, ovakve preporuke dolaze jer liječničke organizacije i stručnjaci žele pomoći ženama koje se moraju nositi sa simptomima takve depresije, a oni se javljaju kod jedne od sedam rodilja.
Razgovor se preporučuje trudnicama koje osjete simptome
“Postoje metode kojima se može bolje utvrditi je li žena u depresiji i kako je liječiti. Pozivamo liječnike da prate mentalno stanje svojih pacijentica”, izjavio je dr. Michael Pignone, profesor medicine sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini te autor smjernica za liječenje depresije kod trudnica i rodilja.
Iako nije navedeno koji bi tačno liječnici trebali raditi nadzor nad pacijenticama, dr. Pignone kaže kako je to zapravo obveza svih onih koji imaju brižan odnos s pacijentom. Njima pak preporučuje korištenje Edinburške skale postnatalne depresije (Edinburgh Postnatal Depression Scale).
Osim toga, panel nikako ne preporučuje davanje antidepresiva trudnicama jer oni mogu izazvati velike štete fetusu, ali zato svakako preporučuje kognitivnu bihevioralnu terapiju (razgovor s terapeutom) koja je dosad pokazivala dobre rezultate u liječenju oboljelih.
Ljekari vide simptome, ali misle da to nije njihov problem
Jedan od zaključaka panela je da su se ljekari, koji bi vidjeli da se kod žena tokom i nakon trudnoće razvila depresija, godinama izbjegavali baviti tim pitanjem, nisu im nudili adekvatnu pomoć ni stručne smjernice. Zbog toga nisu vodili računa ni u kojoj mjeri su depresivne te jesu li razvile još neke poremećaje poput anksioznosti i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
“Ginekolozi su smatrali, ako identificiraju nekakavu takvu bolest ali nemaju resursa da je liječe, da ih to stavlja u značajni legalni rizik. A mnogi pedijatri su se jednostavno ograđivali kako majke nisu njihovi pacijenti nego djeca”, komentirala je dr. Samantha Meltzer-Brody.
S druge strane se javlja i problem što žene koje se bore s depresijom ne žele uopće reći svom ljekaru da imaju nekakve probleme ili simptome. Zbog toga je, kažu ljekari, potrebno raditi redovno ispitivanje trudnica i rodilja na simptome depresije.
Melissa je potražila pomoć tek nakon godinu dana
To dobro dokazuje i slučaj Melisse Mead, 30-godišnjakinje iz Dallasa koja nije imala takav tretman nakon prve trudnoće prije pet godina. Kratko nakon što je njen sin Brady rođen, pala je u postporođajnu depresiju. “Osim toga, dobila sam i opsesivno-kompulzivni poremećaj te sam postala anskiozna. A nisam imala pojma što mi je zapravo”, ispričala je za New York Times.
Konstantno je plakala, jedva je spavala i gotovo nikad nije izlazila iz kuće jer se konstantno bojala da će se njeno dijete ugušiti.
“Na poslu bi ljudi komentarisali kako je sve predivno, a ja sam samo mislila kako želim umrijeti u sebi. No, to nije nešto što ćeš im reći na glas jer se bojiš šta će ljudi misliti o tebi”, kaže Melissa koja je po zanimanju optičarka.
Tek nakon godinu dana posjetila je psihijatra kako bi razgovarala s njim i dobila terapiju. Kad se rodio njen drugi sin, Emmett, pojavilo se još simptoma, poput straha da će se slučajno probosti kuhinjskim nožem. Tad je počela piti lijekove koje je mijenjala u nekoliko navrata dok nije našla lijek koji joj je pomogao. Danas je dobro i volontira u međunarodnoj udruzi oboljelih od postporođajne depresije. (Tuzlanski.ba)
