Malo je onih kojima se nije dogodilo da dobiju opomenu za već plaćeni račun ili da ostanu bez određene usluge iako su uvjereni da su obavezu prema toj firmi ili instituciji ispunili.
Kako bi se izbjegle takve i slične situacije, koje često dovode i do sudskih sporova, stručnjaci savjetuju čuvanje svih priznanica i dokaza o plaćenim računima.
Bez dokaza o uplati teško je dokazati da je uplata zaista izvršena. Neki dokumenti, kako tvrde stručnjaci, dovoljno je čuvati godinu dana, dok se za druge preporučuje čuvanje i do pet godina, piše Večernji list BiH.
S obzirom na to da sve veći broj građana danas koristi internet bankarstvo za plaćanje računa, gdje je lako pronaći izvod uplaćenih sredstava, to može olakšati situaciju, ali samo ako se zna tačan datum uplate.
Stoga stručnjaci savjetuju da se na priznanice, prije nego što se pohrane, jednostavno napiše datum plaćanja.
Često se prilikom plaćanja računa znaju pojaviti greške, poput pogrešno unesenog broja. Ako se to dogodi, firma kojoj je račun plaćen neće evidentirati uplatu i sigurno će poslati opomenu. Zbog takvih situacija važno je sačuvati priznanice, kako biste lakše uočili gdje je nastala greška i mogli priložiti dokaz o uplati.
Kada je riječ o rokovima čuvanja, preporuke su sljedeće: račune koji se plaćaju na mjesečnom nivou, poput onih za električnu energiju, grijanje, plin, internet ili telefon, te slične komunalne usluge, trebalo bi čuvati godinu dana.
S druge strane, dokazi o plaćenim kaznama za prekršaje u saobraćaju, kao i o plaćenim osiguranjima, trebali bi se čuvati i do pet godina. Stručnjaci i finansijski savjetnici sugeriraju da bi račune trebalo čuvati i duže od ovih rokova.
Naime, praksa pokazuje da neki građani čuvaju priznanice godinu dana, nakon čega ih bacaju. Međutim, firme koje pružaju određene usluge znaju pokrenuti ovrhu upravo unutar tog perioda, a prijedlog o ovrsi često stiže na adresu nakon isteka tog roka.
Ako osoba baci dokaz o plaćenom računu, nastaje problem, jer se u tom periodu ne može pozvati na zastaru, s obzirom na to da, prema zakonu, ona još nije nastupila, a ovrha je pokrenuta u ranijem periodu. Stoga se preporučuje da se računi i priznanice čuvaju deset godina.
Pritisak na sudove
Inače, zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine.
Riječ je o sljedećim potraživanjima: naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, potraživanja radiostanica i televizijskih stanica za korištenje radio-prijemnika i televizijskog prijemnika, potraživanja pošte, telegrafa i telefona za korištenje telefona i poštanskih pretinaca, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, te potraživanja pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.
Na svakom ispostavljenom računu za ove usluge je po pravilu određen rok u kojem pružatelj usluga traži od potrošača da plati troškove po računu. Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati povrat uplaćenog, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
Treba napomenuti da se zastara ne podrazumijeva, već se potrošač na nju treba pozvati firmi koja je izdala račun, i to u pisanom obliku. Ako dođe do pokretanja postupka prisilne naplate, često se dešava da firma koja pruža uslugu uredno u zakonskom roku preda tužbu sudu, ali sud zbog preopterećenosti tužbu uruči tuženiku tek nakon 3-4-5, pa i 6 godina.
Prema ranijim podacima, oko 1,2 miliona komunalnih predmeta nalazi se na sudovima u Bosni i Hercegovini. Krajem svake godine, općinski sudovi širom zemlje primaju veliki broj tužbi od javnih komunalnih preduzeća.
