Foto: Tuzlanski.ba

U znak zahvalnosti što mu više od 40 godina vjerno služi, Života Jevremović iz Kuršumlije je svoj automobil ukrasio nesvakidašnjim natpisom. "On je moj vjerni životni pratilac", kaže Života.

zivota-pezo1

Života Jevremović ( 72) iz kuršumlijskog sela Igrište svoj auto marke "pežo 404″ vozi više od 40 godina, a prije nekog vremena ga je, iz zahvalnosti što ga je uvijek lijepo služio, ukrasio natpisom: "Samo me ti nikad nisi izdao".

- U životu su me mnogi bliski prijatelji i rođaci razočarali, slagali. Shvatio sam da malo kome čovjek može vjerovati. Ipak, "pežo 404″ mi je uvijek bio vjeran i nikada, ama baš nikada, me nije ostavio na cjedilu. Zato sam u znak zahvalnosti stavio natpis na autu: "Samo me ti nikad nisi izdao" . On je moj vjerni životni pratilac – pojašnjava nesvakidašnji natpis na svojim kolima Jevremović.

On kroz šalu dodaje da mu je slovo p srećno, jer sve stvari koje voli počinju njime.

– Tu je piletina, pivo, moj "pežo", od kojeg se ne odvajam više od četiri decenije. Tokom dugog radnog vijeka koji sam proveo kao taksista na beogradskim ulicama, uvijek je odradio svoj posao i smatrao sam da je red da ga nekako nagradim – priča nam Života, koga njegov "pežo 404″ još savršeno služi.

zivota-pezo2

Iako star, ovaj "pežo" izgleda kao da je juče izašao iz fabrike. Dotjeran, uglancan. Njegov vlasnik kaže da nije takav samo na izgled. Motor mu je, kaže, još u odličnom stanju i zato i dalje njime "krstari" kuršumlijskim ulicama.

- Do sela u kome živim veliki je uspon. Treba se popeti na nadmorsku visinu od gotovo hiljadu metara, i to makadamom. Nikada nisam imao nikakav problem s mojim autom. Iako bi se očekivalo od ovog "starca" da barem "kašljucne" ponekad, on zapravo "prede" kao mačak – dodaje Života dok s ljubavlju gleda u auto i prisjeća se da je nakon završene srednje škole trbuhom za hljebom krenuo u Beograd.

zivota-pezo3

Tamo je kupio ovaj auto i taksirao njime punih 40 godina. Nakon završenog radnog vijeka, vratio se u svoj rodni kraj u tom istom "pežou 404″, od kojeg se ni danas ne odvaja. Pazi ga kao oči u glavi i redovno njime silazi u Kuršumliju, gdje se šepuri.

Njegov auto je sigurno najstariji i najočuvaniji u opštini.

- Ljubomorno ga čuvam i redovno kontrolišem. Vjerovatno na neki dug put ne bih mogao, ali za ovu sredinu u kojoj sam on je odličan. Nikada nisam ni razmišljao o tome da ga promijenim i ponosan sam na ono što imam – kaže Života dok ulazi u auto, pali svoju mašinu i mašući odlazi.

U prvo vrijeme svi su se okretali za kolima, ali vremenom su se navikli, a Životu i njegov "pežo 404″ svi usput sada pozdravljaju, prenosi Telegraf.