Nekom rat nekom brat, stara je geslo ratnog profiterstva koje je svoju dimenziju pokazalo u svim globalnim sukobima.
Sjetimo se početka devedesetih i rata u Bosni i Hercegovini kada se kilogram brašna ili šteka cigareta plaćao suhim zlatom, čitaj, najmanje 100 njemačkih maraka.
Danas stanovništvo Gaze na svojim leđima ne osjeća samo teret oružja, već i gladi, gdje u neimaštini i razaranju grupe švercera love u mutnom nastojeći finansijski se okoristiti na ionako malim količinama hrane koje ulaze u pojas Gaze.
Pijaca u Rafahu i šverceri koji love u mutnom
Pozivajući se na izvještaje OCCRP-a (organizacije specijalizirane za izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji), francuski Le Monde javlja kako ratni profiteri iskorištavaju poremećaje u opskrbnom lancu, od transporta do prodaje, kako bi se obogatili.
“Ulazak komercijalnih proizvoda otežan je sigurnosnim provjerama koje je Izrael uveo od početka rata i ograničenjima prijevoza, kao što su višestruke inspekcije, dugi redovi na kontrolnim tačkama i razorene ceste”, piše ovaj medij.
Na pijaci An-najmah u Rafahu, ulični prodavači izlažu male količine prehrambenih proizvoda; grah, sardine, tunu, leću, šećer, sokove i slatkiše, ali su njihove cijene deset puta veće nego prije rata, ispričali su trgovci OCCRP-u. Iako su djeca željna šećera, mnoge majke nisu u finansijskoj mogućnosti da im od švercera kupe ni keks.
Prije 7. oktobra, kada je Hamas izveo napad na Izrael, u Gazi je kilogram paradajza koštao oko 0,30 dolara. Danas paradajz košta između četiri i pet dolara. Tri kilograma šećera Palestinci su plaćali oko 2,5 dolara, a danas za istu količinu moraju izdvojiti (naravno, ko ima taj novac), oko 20 dolara.
Piletina više ne košta tri dolara već 21 dolar. Kilogram luka košta između četiri i pet dolara, dok je školjka jaja danas 20 dolara, a ne tri dolara koliko su je Palestinci plaćali prije rata.
Prije rata, navodi OCCRP, kamioni pomoći i komercijalna roba ulazili su u Gazu kroz dvije rute; preko prijelaza Kerem Shalom na granici s Izraelom, dok je ostatak ulazio preko Rafe, na granici s Egiptom i uglavnom je korišten za kretanje civila.
Oba kontrolna punkta su otvorena s tim da se roba koja ulazi u Rafah prvo transportuje u Kerem Shalom, gdje se istovara kako bi je pregledali izraelski dužnosnici, a zatim se vraća u Rafah. Sve to dovodi do kašnjenja ulaska robe u Gazu, čekanja kamiona na rutama, a to trgovce, posrednike pri uvozu robe, košta. Iz izvještaja OCCRP-a u koji su uključeni i njihovi razgovori sa nekoliko palestinskih trgovaca, koji su pod uslovom anonimnosti ispričali kako i neke logističke kompanije iz Egipta, uvoznici određenih roba, profitiraju od monopola u Rafi, tako što su učetverostručili cijenu uvoza robe po kamionu. Nekada je on iznosio 5000 dolara po kamionu, a danas je to mnogo više.
Pojava ratnog profiterstva u Gazi, bh. filozofa i sociologa prof.dr. Esada Bajtala, ne iznenađuje, jer je ona, kaže, planetarna i tiče se ljudske prirode, a ne jednog pojedinca ili jedne nacije.
“To je slabiji dio ljudske prirode, takvih će nažalost uvijek biti. Zbog njih zakoni postoje, kojima se pokušava spriječiti da ne čine to što čine”, kaže Bajtal za Forbes BiH i dodaje da smo ovu pojavu iskusili i sami 90-ih godina.
Cjelokupan tekst pročitajte OVDJE.
