Zbog litijuma balkanski region je pod lupom. Riječ je o rudi čije zalihe u svijetu su limitirane, predviđa se da će ih biti do 2100. godine.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas je sa predstavnicima Njemačke i EU potpisao Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu Srbije i Evropske unije u oblasti održivih sirovina, lanaca vrijednosti baterija i električnih vozila, što je izazvalo bijes aktivista i ogromnu zabrinutost kod ekologa.
Koliko ove rude ima u BiH i da li treba brinuti zbog iskopavanja?
Na ovu temu novinar N1 razgovarao je sa profesorom geografije Vedranom Zubićem koji odmah na početku naglašava da su države sa najviše litija u Evropi zapravo Francuska i Njemačka. Kako kaže – Njemačka ima daleko više nalazišta od Srbije, no, ne vrši iskopavanja.
Time ne samo da vodi računa o ekologiji nego i štedi svoj litij.
“Smiješno je misliti da će se iskopavanje litija sa srbijanske strane neće negativno odraziti na bh. stranu”, upozorio je.
Uznemiren je ne samo zbog svega što može uslijediti iskopavanjem, nego i razlozima za iskopavanje – odnosno benefitima za neke druge ekonomije.
“Litij je iznimno štetan, kao i samo njegovo iskopavanje. Da makar mi imamo svoju industriju pa da ga zato iskopavamo. Mi uništavamo svoju prirodu radi autoindustrije Njemačke koja je u krizi. Možete li zamisliti iskopine u blizini njemačkih gradova? Koliki značaj za njih ima njihova autoindustrija najbolje pokazuje činjenica da se Scholz pojavio u Beogradu da ubjeđuje građane da je ovo dobro za njih. Toplo mu preporučujem neka onda napravi da to bude dobro za građane Njemačke”, poručio je.
Pojašnjava kako se za jednu tonu litija potrebno je 15 miliona litara vode, što je još jedan u nizu resursa koje Bosna i Hercegovina uzima ‘zdravo za gotovo’.
“Mi žrtve nećemo imati odmah, neće litij nikoga udariti u glavu. Mi ćemo imati dugoročne posljedice poput raznih malignih oboljenja, guglajte. Fascinantno je kako dajemo budućnost svoje djece. Vučić nije potpisao memorandum o saradnji, nego memorandum o eksploataciji”, rekao je.
U razgovoru sa Zubićem smo podsjetili i na to da je ranije ove godine francuski Le Monde pisao da Evropska unija ima veliki strateški interes u Bosni i Hercegovini zbog velikih nalazišta minerala i metala koji bi joj pomogli u njenoj ‘zelenoj’ tranziciji, a da istovremeno međunarodne kompanije iskorištavaju kompleksnu državnu strukturu kako bi crpile te materijale ali time i štetile lokalnom stanovništvu i okolini.
“Oni koji od nas traže zelenu agendu, dolaze kod nas da iskopavaju. Rat u Ukrajini je počeo u onome trenutku kada je Shell dobio mogućnost iskopavanja nafte u Azovskom moru, što se Rusiji nije svidjelo. Sva priča o NATO-u i razlikama pada u vodu kada dođe u pitanju nafta. Agresija Izraela desila se nakon što je Izrael dao koncesije nekim drugim firmama u priobalju Mediterana koji pripada Gazi. Dakle, mi ne možemo bez aktivne uloge politike koja će reći mi nećemo i ne možemo to. Medicinski otpad iz Italije je za vrijeme pandemije završio u Glamočkom polju. Mi olako prelazimo preko svega, a onda se čudimo što imamo toliko kancerogenih oboljenja”, još jedna je od Zubićevih poruka.
