Crveni križ Tuzlanskog kantona je učesnik Marša mira od početka njegovog organizovanja, a iz godine u godinu pokazuju koliki je njihov značaj i doprinos očuvanju zdravlja učesnika.
Svake godine hiljade ljudi odlučuje se za učešće na Maršu mira, put koji je istovremeno težak fizički i emocionalno. Učesnici koračaju 30 kilometara dnevno iz pravca Nezuka ka Srebrenici, prolazeći tako obrnutu putanju kojom su se Srebreničani 1995.godine kretali ka slobodnoj teritoriji.
Mnogi od njih na tom putu su ubijeni, a oni koji su preživjeli, godinama uz sve veći broj učesnika, prolaze istom trasom čuvajući uspomenu na njih.
Među onima koji pružaju neprocjenjivu podršku učesnicima Marša mira, stoji Crveni Križ Tuzlanskog kantona.
Ove godine, predstavljali su jednu od najbrojnijih organizacija koje su pružale logističku podršku realizaciji Marša mira, pri čemu je učestvovalo ukupno 110 volontera i profesionalaca. Tokom prve godine, kada su započeli ovu realizaciju tim je brojao samo pet osoba.
Abdurahman Aljić, koordinator aktivnosti CK TK na Maršu mira govorio je za Tuzlanski.ba o ovogodišnjem iskustvu.
Na početku razgovora istakao je da je posebno ponosan što tim sačinjavaju mlade osobe.
"Jedno od najznačajnih postignuća Crvenog križa TK na Maršu mira jeste upravo što svake godine okupljamo veliki broj mladih osoba koje čine 90% od ukupnog broja učesnika Marša mira ispred CK TK. Pored toga što upravo ti mladi iznesu najveći teret, posebno nas raduje činjenica da kao organizacija doprinosimo, ali i svjedočimo njihovim ličnim postignućima, razvoju i ljubavi prema jedinoj nam domovini i poslu koji obavljaju", kaže Abdurahman.
To su osobe koje su izdvojile svoje slobodno vrijeme, unaprijed rezervisale godišnje odmore i prošle kroz fizičke i psihičke napore, a sve u cilju pružanja pomoći drugima.
Ovogodišnji Marš mira propraćen je izrazito visokim temperaturama, što je uticalo na zdravlje svih osoba koje su učestvovale u mimohodu. Broj intervencija je ove godine iznosio oko dvije hiljade.
Vezani članak
"Ovdje govorimo o povredama i stanjima izazvanim dugotrajnim pješačenjima (žuljevi, bolovi u mišićima, rane) i visokim temperaturama zraka (glavobolja, sunčanica, toplotni udar), ali i drugim povredama poput ugriza insekata, posjekotina i slično. Nažalost, tako je. Važno je spomenuti da se mi, zajedno sa svim drugim organizacijama/institucijama iz Pododbora za logističku podršku Maršu mira, za ovu aktivnosti pripremamo sa velikom dozom ozbiljnosti, pokušavajući predvidjeti sve moguće scenarije i identifikovati najopasnije tačke duž rute Marša mira", pojašnjava Aljić.
Nažalost, ove godine je jedan učesnik je izgubio život, a iz Crvenog križa kažu kako im je to teško palo.
"Svakako da nije lako, u prvom redu, naša misija jeste očuvanje ljudskog zdravlja i života, tako da tugu dijelimo sa članovima Hazimove porodice. Naravno, ovu priliku koristimo da porodici izrazimo iskreno saučešće zbog njihovog gubitka, a našem rahmetli Hazimu vječni rahmet i lahku zemlju bosansku", kaže Abdurahman.
Da su njihove aktivnosti i rad prepoznati pokazuje i činjenica da im se vremenom pridružuju brojne partnerske organizacije.
"Osim članova iz strukture Crvenog križa Tuzlanskog kantona, tim su sačinjavali mladi iz naših partnerskih organizacija CK: Brčko distrikt, Žepče, Unsko-Sanski kanton, Donji Vakuf, Mostar i Novo Sarajevo. Pored toga, jedan tim sastavljen od ljekara i četiri medicinska tehničara pridružio nam se ispred turske organizacije "Hands Giving Lives" koji su bili raspoređeni u timove prve pomoći Crvenog križa TK. Također, sada već stalne članice naših timova bile su i kolegice sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli- Odsjek za turski jezik, koje su već drugu godinu za redom podršku dale kroz asistenciju u vidu prevođenja i komunikacije sa učesnicima Marša mira iz Turske", navodi on.
I volonteri tokom Marša mira kao i ostali učesnici su fizički aktivni cijelom rutom. Iako nesebično pružaju pomoć svima, nekada su i oni ti kojima je potrebna jedna ruka podrške na ramenu i topao osmijeh kao znak zahvalnosti.
"Ne smijemo zaboraviti da su naši volonteri također ljudi koji imaju granice izdržljivosti. Tokom tri dana prolaze istom rutom kao i svi drugi učesnici Marša mira, pri tome dok drugi odmaraju oni nastavljaju da rade. Na kraju, ulazak kolone u Potočare i pogledi zahvalnosti koji se lako prepoznaju na licima učesnika Marša mira su dovoljni da nas vidite i naredne godine u crvenoj uniformi", dodaje Aljić.
Kada se sve približava kraju, emocije su isprepletene. Nakon uspješne misije, i pružene pomoći volonteri mogu osjećati ponos i radost jer su velikom broju ljudi olakšali put.
"Uvijek je potrebno da prođe nekoliko dana nakon Marša mira kako bi se sumirali svi utisci i emocije. Svakako da smo ponosni na sve što radimo, ali i činjenicu da svake godine težimo unaprijeđenju naših aktivnosti tokom Marša mira i drugih aktivnosti", zaključio je Abdurahman.
Vezani članak
Rekao je za kraj i kako se Crveni križ kao organizacija trudi zagovarati održive politike za prepoznavanje i verificiranje rada mladih ljudi, a sve u cilju njihovog ostanka u Bosni i Hercegovini.
Dok koračamo stazama koje pričaju priču o prošlosti, Crveni Križ nas podsjeća da u najtamnijim trenucima, uvijek postoje tračak svjetla - ljudi čija je misija nesebično pomaganje drugome, bez obzira na okolnosti i izazove.
