Tom Burns i njegova supruga oduvijek su željeli malu porodicu, a njihova im se želja ostvarila kada su dobili divnu djevojčicu.

No uprkos sreći koju osjećaju kao roditelji, ovaj otac za portal Your Tango odlučio je podijeliti problem koji ga muči, kako kaže, otkako je dobio dijete. Ispričao je kako je bijesan što njega i njegovu suprugu većina drugih roditelja osuđuje jer nemaju još djece niti ih planiraju imati.

Vlastitim iskustvom želio bi se, objašnjava, obratiti svima koji sude o njegovoj porodici, ali i pritom upozoriti sve buduće roditelje na stigmu koja očigledno još uvijek postoji kada je riječ o roditeljima koji imaju samo jedno dijete, htjeli oni to ili ne.

Umoran sam od reakcija drugih ljudi

“Vrlo je velika šansa da će moja kći biti jedino dijete. I umoran sam od toga kako drugi roditelji reagiraju kad shvate da imamo samo našu kćer. Doduše, imao sam i ja nekih predrasuda prema velikim porodicama. Mislio sam kome treba toliko djece i da je to neodgovorno. Pa ipak, nisam shvaćao da ta pristranost ima i drugu stranu. Da će porodice s više djece s prezirom gledati moju jedinu kćer, a pogotovo našu odluku da imamo samo jedno dijete”, dodao je.

”Postoji taj stereotip jedinog djeteta i razmišljanje da je razmaženo, sebično i usamljeno. Drugi roditelji obožavaju definirati djecu samo prema njihovoj odsutnosti braće i sestara, kao da o njima ne postoji ništa drugo vrijedno razmatranja. Na pitanje imamo li samo nju, supruga i ja sliježemo ramenima jer, da budem iskren, nismo planirali imati više. Uvijek možete vidjeti kako roditelji koje to pitaju zastaju, ne znajući kako reagirati. Mnogi sažalijevaju sami sebe i osjećaju se loše, a nemaju zašto.

Jednog dana moja kći došla je uz škole i rekla mi kako je jedna od samo troje djece u razredu koji nemaju ni brata ni sestru. Nije to rekla optužujuće. Bila je to samo neobična činjenica na koju nam je željela skrenuti pozornost. Rekli smo da je to u redu. A, onda, ne znajući zašto, pogledao sam svoju kćer i rekao joj oprosti.

Zašto bih se trebao ispričavati?

Ono što me brine od tog trenutka je sljedeće. Zašto sam osjetio potrebu reći joj oprosti? Je li moja kći dužna imati brata ili sestru? Jesam li loš roditelj jer nisam koordinirao naše reprodukcijske cikluse s porodicama u našem susjedstvu? Naravno da ne. Samo, to je tako, to je život. To je ono što bih volio da više roditelja razumije”, priznaje.

Njegova predrasuda prema velikim porodicama, kaže, nestala je čim je postao roditelj pa tako želi da ni njega drugi roditelji ne osuđuju jer ima samo jedno dijete.

Ljudi ne razmišljaju o razlozima ove odluke

“Drugi roditelji ne znaju jesmo li savršeno sretni s našim jednim lijepim, sretnim djetetom. Ne znaju jesmo li godinama možda pokušavali dobiti drugo dijete. Ne znaju za stres, medicinske tretmane, neuspjehe… Ne znaju za rasprave o usvajanju, argumentima i financijskim problemima.

Ne kažem da se sve to događalo nama, ali samo želim reći da se ne bih morao sramiti jer imam samo jedno dijete. Naša kći nije razmažena, sebična ili usamljena. Ona je briljantna i draga i voli se družiti s drugim ljudima. I bila bi jednako tako divna da imamo još desetero djece. Zato, molim vas, prestanite pretpostavljati da mom djetetu nedostaje išta drugo osim vaše empatije”, zaključio je otac. (index.hr)