Cijene karata i smještaja za vrijeme Mundijala će znatno porasti.
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine se nakon igranja u čak osam kvalifikacionih ciklusa uspjela plasirati na jedno veliko takmičenje, i to na ono najveće i najpoznatije, Mundijal u Brazilu. Najveća sportska priča ovih dana upravo su naši reprezentativci koji su suvereno prošli kvalifikacije, te iza sebe ostavili bivše evropske prvake, Grke, i reprezentaciju koja je u svom premijernom nastupu na Mundijalu izbacila Italiju, dakle, selekciju Slovačke.
Kada smo već kod reprezentacije Grčke, koja se prije devet godina okitila titulom prvaka Starog kontinenta, treba istaći da je taj EURO u Portugalu bio nevjerovatna promocija grčkih fudbalera, a Evropa se, bukvalno, jagmila za grčkim nogometašima. Međutim, to je sasvim logično kada uzmete u obzir da su Grci na putu do titule pobijedili Portugalce, Francuze, Čehe, pa u finalu ponovo domaćina Portugal. Nakon finala u Lisabonu svi su željeli da u svom timu imaju bar jednog igrača koji je bio dio nevjerovatne grčke generacije predvođene Otto Rehagelom.
Iako Grčka, godinama poslije, više nikada nije opravdala status šampionskog tima, većina tadašnjih grčkih reprezentativaca su napravili impozantne klupske karijere širom Evrope. Namjerno ovo podvlačimo jer bi našu reprezentaciju u Brazilu mogao čekati sličan scenarij, naravno, teško je pričati o grčkom scenariju (da ne kažemo da bi to bila naučna fantastika), ali svakako se može pričati o scenariju kojeg je imala reprezentacija Senegala na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu prije 11 godina. Kao što znate, nedavno preminuli Bruno Metsu vodio je selekciju Senegala do četvrtfinala Mundijala u svom premijernom učešću. Još bolju stvar napravila je selekcija naših susjeda, reprezentacija Hrvatske, koja je na SP u Francuskoj osvojila treće mjesto, te koja je imala fantastičnu generaciju predvođenu „trenerom svih trenera", Ćirom Blaževićem.
Gotovo svi reprezentativci Senegala, koji su 2002. godine bili među osam najboljih selekcija svijeta, su igrali u francuskih klubovima. Međutim, nakon Mundijala u Aziji krenula je masovna prodaja senegalskih fudbalera koji su bili hit možda i najdosadnijeg Mundijala u historiji fudbala. Tako je kapiten senegala, Aliou Cisse, prešao iz redova Montpelliera u redove engleskog Birmingham Cityja, potom je Henri Camara, jedan od najboljih igrača Senegalaca, nakon Sedana napravio poprilično lijepu karijeru na Otoku, Khalilou Fadiga je iz Auxerrea prešao u redove milanskog Intera. Najzvučniji transfer napravio je najbolji fudbaler senegalske reprezentacije, El Hadji Diouf, koji je iz Lensa prešao u redove Liverpoola.
To su samo neki od primjera igrača iz Senegala, reprezentacije koja je prvi put učestvovala na smotri najjačih selekcija svijeta, koji su nakon tog Mundijala napravili progres u svojim karijerama. Zamislite sada šta bi se dogodilo kada bi naša reprezentacija napravila dobar rezultat u Brazilu. To bi bila fantastična promocija naših fudbalera, tako da bi, osim reprezentativaca, bolje klubove mogli pronaći i fudbaleri iz domaće Premijer lige. Još jedna odlična stvar koju plasman u Brazil vuče za sobom.
Sjetite se samo uspjeha Hrvata iz spomenute 1998. godine. Pobjede protiv Jamajke, Japana, Rumunije, a posebno pobjede protiv Njemačke i Holandije, donijele su Hrvatskoj status svjetske fudbalske sile, kojeg Hrvatska, nakon Mundijala u Francuskoj, nikada nije opravdala. Možete onda samo zamisliti u kakvim bi klubovima mogli završiti naši fudbaleri u slučaju dobrog plasmana na Mundijalu kada su Hrvati završili u sljedećim (nakon Mundijala u Francuskoj):
Petar Krpan iz Osijeka u Sporting Lisabon, Anthony Šerić iz Hajduka u Parmu, Igor Štimac iz Derby Countyja u West Ham, Silvio Marić iz Dinamo Zagreba u Newcastle United, Mario Stanić iz Parme u Chelsea, Igor Tudor iz Hajduka u Juventus, Robert Jarni iz Betisa u Real Madrid, Zoran Mamić iz Bochuma u Leverkusen, Dario Šimić iz Dinamo Zagreba u Inter Milan, Kruno Jurčić iz Dinamo Zagreba u Torino... Jedina razlika između tadašnje reprezentacije Hrvatske i sadašnje reprezentacije BiH je ta što u reprezentaciji BiH nema fudbalera koji igraju u domaćem šampionatu, osim Asmira Avdukića koji igra za Borac. Senegal i Hrvatska su najsvježiji primjeri reprezentacija koje su se prvi put plasirale na Mundijal, a nakon kojeg je krenula masovna „rasprodaja" senegalskih/hrvatskih igrača i progres u jače lige/klubove.
Sada ćemo se pozabaviti stadionima na kojima bi reprezentacija BiH mogla igrati svoje utakmice u grupnoj fazi. Ukoliko bi se reprezentacija BiH pronašla u grupi A, to bi značilo da bi mogli ukrstiti koplja sa Brazilom na Areni Sao Paolo kapaciteta 68.000 sjedećih mjesta. Osim Sao Paola, reprezentacija BiH bi mogla igrati i u Manausu, gdje smo već jednom igrali protiv maločas spomenute selekcije Brazila, kada smo poraženi golom Ronalda sa 1:0. Ukoliko se selekcija BiH pronađe u drugom šeširu tokom izvlačenja grupa 6. decembra ove godine, to bi značilo da imamo mogućnost igranja na svakom stadionu domaćinu Mundijala, sve u zavisnosti od grupe u kojoj ćemo se pronaći. To znači da već u grupnoj fazi možemo osjetiti čari planetarno poznate Maracane, ali samo ukoliko budemo izvučeni u grupama E i F.
Dotaknimo se malo i statistike koja je obilježila evropski dio kvalifikacija za Mundijal. Kao što znate, naša reprezentacija je četvrta najuspješnija selekcija po broju postignutih golova (30). Ispred nas su samo Nijemci, Holanđani i Englezi (sa Englezima nećemo moći igrati u grupnoj fazi). Edin Džeko i Vedad Ibišević su drugi i treći strijelci kvalifikacija, sa 10, odnosno osam golova. Naša reprezentacija je jedna od najdisciplinovanijih selekcija ovih kvalifikacija, jer naših fudbalera nema gotovo ni među Top 100 igrača koji su dobijali kartone.
Kada smo kod prodaje karata za ovo Svjetsko prvenstvo, treba istaći da je nedavno završen prvi krug prodaje karata, te da je FIFA obznanila kako je potražnja bila fascinantna. Naredna faza prodaje karata za SP bit će raspoređena u dva vremenska intervala. Prva prodaja u sklopu druge faze prodaje kreće 8. decembra 2013. godine i trajat će do kraja januara naredne godine. Drugi dio druge faze prodaje karata počinje 26. februara 2014. godine i trajat će do početka aprila naredne godine. Posljednja faza, ujedno i najskuplja, faza prodaje karata počinje 15. aprila 2014. godine i trajat će sve do dana finala Mundijala u Brazilu. Gotovo svi svjetski mediji izvještavaju kako će ovo biti (do sada) najskuplje Svjetsko prvenstvo za navijače, te da će posebno to osjetiti navijači koji ne dolaze sa dva američka kontinenta.
Prema informacijama kojima raspolažu američki portali, cijene na ovom Mundijalu su sada veće za 12% u odnosu na prošli Mundijal u JAR-u. Prema podacima američkog poslovnog časopisa Portfolio, ukoliko želite da gledate utakmice grupne faze trebat će vam oko 6.000 eura, dok bi boravak na Mundijalu do četvrtfinala koštao oko 10.500 eura. Cijene karata i smještaja za vrijeme Mundijala će znatno porasti. Tako će, primjera radi, avionska karta od Londona do Rio de Janeira umjesto 800 eura (što je trenutna cijena) skočiti na 2.500 eura za vrijeme Mundijala. Ukoliko budete željeli da spavate nedaleko od poznate Copacabane, onda će vas jedno prenoćište koštati oko 150 eura. Ono što je bilo dobro za sve navijače Mundijala u Francuskoj i Njemačkoj je to što su navijači mogli koristiti usluge željeznica, koje su znatno bile jeftinije. Međutim, u Brazilu je to naučna fantastika zbog očajnog stanja pruga, tako da će itekako profitirati avionske kompanije.
Cijene karata na Mundijalu se kreću od 15 do 990 dolara, a cijene karata za navijače iz stranih zemalja, tokom grupne faze, kretat će se od 90 do 175 dolara. Zanimljivo je to da su Brazilci morali dati svega 2% od svoje plate da bi kupili kartu za finale Mundijala 1950. godine, međutim, danas se mora dati pola prosječne plate u Južnoj Americi kako bi se kupila karta za jednu utakmicu na SP. Informacije radi, put u Rio de Janeiro, sa avionskom kartom i hotelskim smještajem, sada iznosi oko 1.400 eura. Ova cijena bi mogla porasti i do pet puta u toku Mundijala u Brazilu. Stoga, požurite sa vašim rezervacijama! (Pripremio: Haris Ahbabović / Source)
