Zašto umire Bosna, priča je koja nije crno-bijela i u kojoj ne postoje isključivi krivci.
Nije to bilo baš tako davno. Prije svega nekoliko godina. Pune tribine, zvijezde na terenu, naslovi prvaka. A onda su krenuli na put prema dolje. Ravno do dna. Bez uprave, bez igrača, bez trenera, bez direktora. Bez dvorane. Košarkaški klub Bosna, div na koljenima, od kojeg je ostalo samo ime. Od koga su svi digli ruke. Velikan koji više nikog ne zanima. Čak ni Kemala Montena. I njemu je zagrebački Dinamo već odavno draži od Sarajeva...
Nije ovo prva kriza u poslijeratnoj historiji Bosne. Ali jeste najveća. Još 1997. godine, biznismen Esad Ćesko, čudesno amnestiran mnogobrojnih optužbi za kriminal u Sarajevu, pokušao je Bosnu pretvoriti u svoj privatni klub. Jedno su vrijeme postojale dvije Bosne, prava i Ćeskina. Ali Ćeski, srećom, nije uspjelo. Druga velika kriza nastala je 2010. godine, kada je četvero uposlenika Bosnu održalo živom. Na aparatima, ali ipak živom. Ovog proljeća čini se da spasa više nema. Opširnije u video prilogu...(Federalna.ba)
