Subota, 25. Maja 2024.
Tuzlanski.ba logo

Palestinka Souad još kao djevojka bježala je od izraelske vojske, sada je prisiljena na bijeg i u svojoj 90. godini života

Preuzmite sliku

Souad Al-Alem jedna je od oko deset hiljada osoba koje su bili prisiljene napustiti palestinski grad al-Majdal 1948. godine. Tada je bila mlada žena, a izraelske trupe približavale su se zajednici tokom arapsko-izraelskog rata u onome što je sada dio izraelskog grada Ashkelona. Sada je u 90-im godinama svog života i živi u Gazi, i opet je prisiljena na bijeg. Proživljava, kaže, drugu Nakbu.

Nakon što je 7. oktobra Hamas pokrenuo smrtonosni napad na Izrael iz Gaze, ispalivši hiljade raketa i krenuvši u krvavi pohod u kojem je ubijeno 1400 ljudi i više od 220 uzeto za taoce, u znak odmazde, Izraelske snage IDF krenule su u kampanju masovnog bombardiranja, kako kažu, ciljeva Hamasa u Gazi. Više od 6.850 Palestinaca je ubijeno kao rezultat ovih napada, prema informacijama zdravstvenih vlasti u Gazi koje kontrolira Hamas, a koje je objavilo palestinsko Ministarstvo zdravstva u Ramallahu.

Al-Alem je jedna od stotina hiljada civila zahvaćenih ratom.

“Svakog dana vidim smrt 20 puta, na nebu i na zemlji. Čak i snaga svake eksplozije psihički utječe na nas. Osjećaj je kao da nam je na vrhu glave kada se desi pored nas ili u blizini”, 90-godišnjakinja priča za CNN.

Petnaestak kilometara sjeverno od granice s Gazom nije ostalo mnogo ostataka od al-Majdala. Nekad užurbano mjesto poznato po proizvodnji tekstila, al-Majdal je pretvoren u ruševine nakon rata 1948./1949. Sve kuće odavno su nestale, zamijenjene su modernim izraelskim zgradama koje su sada dio Ashkelona. Ostala je samo stara džamija. U blizini, prazna, zarasla poljana daje naslutiti veličinu nekadašnjeg grada.

Oko 700 hiljada Palestinaca protjerano je ili je napustilo svoje domove nakon rata 1948./49., što predstavlja najmanje 80 posto Arapa koji su živjeli u onome što je postalo Izrael. Kao i Al-Alem, više od polovice onih koji danas žive u Gazi su ili izbjeglice ili njihovi potomci.

Mnogi od raseljenih 1948. mislili su da će se vratiti kući za nekoliko dana ili sedmica. Ali Izrael im nikada nije dopustio povratak i mnogi od tada žive u siromaštvu. Prema Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), više od 80% ljudi u Gazi sada živi u siromaštvu.

Palestinci tu epizodu nazivaju Nakba, što je arapska riječ za katastrofu.

“Proživjela sam Nakbu 1948., a sada živim Nakbu 2023.”, kaže Al-Alem, sjedeći u šatoru u improviziranom izbjegličkom kampu u Khan Younisu u južnoj Gazi. “Ova druga je gora”, dodala je.

Priča da je pobjegla iz svoje kuće usred intenzivnog bombardiranja prije više od 10 dana i da od tada nije pravilno jela niti se okupala. Kao dijabetičarka, kaže da se bori bez redovnih obroka i pristupa svojim uobičajenim lijekovima.

“Nema ničega čime bismo mogli očistiti lice, ruke i sebe. Ne možemo se prati niti bilo što raditi. Nema ničega. Bili su toaleti, sad ih više nema. Kad idemo u toalete, oni su prljavi jer ih koristi previše ljudi. Prestala sam ići u njih”, priča za CNN.

Najveći zatvor u svijetu na otvorenom

Većina ljudi koji danas žive u Gazi još uvijek se identificiraju kao palestinske izbjeglice i nazivaju gradove i sela iz kojih su njihovi preci bili prisiljeni pobjeći kao svoje domove – čak i ako njihove porodice sada žive u enklavi već nekoliko generacija.

Godine 1967. Izrael je zauzeo Gazu tokom Šestodnevnog rata s Egiptom, Jordanom i Sirijom i držao ju je gotovo 40 godina prije povlačenja trupa i izraelskih doseljenika 2005. Nakon što je Hamas preuzeo vlast u enklavi dvije godine kasnije, Izrael i Egipat, koji su nastavili u potpunosti kontrolirati ulazne i izlazne tačke u enklavu, uključujući more, uveli su blokadu za koju kritičari kažu da ju je pretvorila Pojas Gaze u “najveći zatvor na svijetu na otvorenom”.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , ,