Jedan od najvećih glumaca Jugoslavije i Srbije, Velimir Bata Živojinović, koji je u šest decenija dugoj karijeri odigrao više od 350 filmskih i TV uloga, da je živ, danas bi napunio 87. godina.
“Prava umjetnost je naći mjeru. Trudio sam se da je nađem, da me publika shvati, i da gradim likove koji nose jasan život i karakter”, rekao je legendarni glumac u jednom intervjuu za “Politiku”, a mnogi su ga upamtili kao socijalistu, narodnog poslanika i predsjedničkog kandidata.
Naime, on je od početka devedesetih godina 20. vijeka bio poslanik Socijalističke partije Srbije u nekoliko mandata, a 2002. godine bio je kandidat SPS-a na neuspjelim predsjedničkim izborima u Srbiji, kada je osvojio 120.000 glasova, nakon čega se 2003. godine i povukao iz politike.
Međutim, ostao je jedan od rijetkih koji je uspjevao da nađe mjeru, čak i u politici, koja nije uspjela da ukalja njegov lik i djelo, kao što je slučaj sa mnogim drugim umjetinicima kada se upuste u političke vode.
“U politiku nisam ušao kao golać. Imao sam ime, prezime, biografiju, karijeru… Tačno je: postao sam član SPS-a ne znajući ni stranački program, ni statut, ni ideologiju. Politikom sam se bavio kao svaki Jugosloven – sve se svodilo na nivo seljačkog, kafanskog filozofiranja. Podlegao sam utisku da su politički oponenti zapravo naši ljuti neprijatelji. Kasnije sam bio jedini poslanik SPS-a koji je u Skupštini bio u dobrim odnosima sa poslanicima svih partija. Pomogao sam kome sam mogao”, govorio je Bata svojevremeno uz napomenu koji su njegovi razlozi ulaska u politiku:
“Nikada nisam kalkulisao sa tim da bi neka partija mogla da mi pomogne u napredovanju u profesiji… Mislio sam da pomažem svom narodu”.
On je u pomenutom razgovoru za bosanskohercegovački nedjeljnik Dani koji se može pronaći i na portalima ispričao anegdotu koja se dogodila prilikom njegovog upoznavanja sa bivšim predsjednikom Srbije i SR Jugoslavije i neprikosnovenim liderom SPS-a, Slobodanom Miloševićem.
“Sjećam se da je odmah htio da napravi štos, pa me je pitao koliko sam puta poginuo. ‘Pedeset’ – rekao sam. ‘E, pazi se pedeset i prvog’ – upozorio me je. ‘Gospodine predsjedniče, za mene je lako, dobro bi bilo da se vi pripazite – prvog!’, snašao se glumac, koji je tom prilikom za Dane potvrdio i da ga Milošević nije podržao kao predsjedničkog kandidata 2001. godine:
“Iako sam bio kandidat njegove partije, Milošević je, umjesto meni, podršku dao Vojislavu Šešelju. Kako? Ne znam, ne mogu da objasnim. Ali, nisam ljut”.
Podsjećnjanja radi, Bata Živojinović, koji je rođen u Jagodini na današnji dan 1933. godine, na filmskom platnu debitovao je 1955. u filmu “Pesma sa Kumbare”. Glumio je u oko 350 filmova, među kojima je i 17 vesterna snimljenih u Njemačkoj za koje se gotovo i ne zna. Uglavnom je igrao glavne uloge u filmovima snimanim na prostorima svih bivših jugoslovenskih republika. Jedan je od rodonačelnika takozvanog crnog talasa u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šezdesetih, u kojima je kontinuirano nastupao sve do kasnih sedamdesetih godina 20. vijeka. Paralelno s njima, igrao je i u partizanskim filmovima u kojima se proslavio takođe tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, a posebnu popularnost, ne samo kod nas, već i u Kini, donijela mu je uloga Valtera u ostvarenju “Valter brani Sarajevo”.
Preminuo je 2016. u Beogradu, 13 dana prije 83. rođendana, a u životu je, kako je govorio, volio samo jednu ženu, svoju Julijanu Lulu Živojinović, koja se upokojila u decembru.
Iza sebe su ostavili dvoje djece, kćerku Jelenu i sina Miljka Živojinovića, piše Nova.rs.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
