Jeste li se ikada zapitali zašto svake četiri godine imamo prijestupnu godinu i februaru se dodaje 29. dan? Odgovor možemo pronaći u brojevima, historiji i učenjima iza ovog fenomena. Matematika je za laike zapanjujuća i svedena na djeliće dana i minuta. Povremeno postoji čak i prijestupna sekunda, ali malo ko zna da kad se to dogodi, piše New York Post.
Ono što treba znati je da prijestupna godina postoji velikim dijelom kako bi mjeseci bili usklađeni s godišnjim događajima, uključujući ekvinocije i solsticije, prema Laboratoriju za mlazni pogon na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. To je tako kako bi se poravnala činjenica da Zemljina orbita nije tačno 365 dana u godini. Putovanje traje oko šest sati duže od toga, kaže NASA.
Međutim, suprotno onome što bi neki mogli vjerovati, nije svake četiri godine prijestupna godina. Dodavanje prijestupnog dana svake četiri godine učinilo bi kalendar duljim za više od 44 minute, prema Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemira. Kasnije, na kalendaru koji tek dolazi (doći ćemo do njega), odlučeno je da godine djeljive sa 100 ne slijede pravilo prijestupnih dana od četiri godine osim ako su također djeljive s 400.
U proteklih 500 godina nije bilo prijestupnog dana 1700., 1800. i 1900. godine, ali 2000. ga je bilo. U sljedećih 500 godina, ako se bude pridržavalo prakse, neće biti prijestupnog dana 2100., 2200., 2300. i 2500. godine. Sljedeće prijestupne godine su 2028., 2032. i 2036. godina.
Šta bi bilo bez prijestupnog dana?
Ništa dobro u smislu kada padaju veliki događaji, kada farmeri sade i kako se godišnja doba usklađuju sa suncem i mjesecom. ‘Bez prijestupnih godina, nakon nekoliko stotina godina imali bi ljeto u studenom’, rekao je Younas Khan, instruktor fizike na Univerzitetu Alabama u Birminghamu, ‘Božić bi bio ljeti. Ne bi bilo snijega. Ne bi bi bilo osjećaja Božića’.
Ko je smislio prijestupnu godinu?
Drevne civilizacije koristile su kozmos za planiranje života, a postoje i kalendari koji datiraju iz bronzanog doba. Temeljili su se ili na mjesečevim ili sunčevim mijenama, kao i mnogi kalendari danas. Obično su bili ‘lunisolarni’, koristeći oboje.
U Rimskom Carstvu, Julije Cezar se suočavao s velikim sezonskim pomacima na kalendarima koje je koristio. Loše su se nosili s promjenom dodavanja mjeseci. Također, Cezar je upravljao golemim nizom kalendara na mnoštvo načina u Rimskom Carstvu. Uveo je svoj Julijanski kalendar 46. godine pr.n.e. Bio je čisto solarni i brojao je godinu kao 365,25 dana, tako da je jednom svake četiri godine dodan dodatni dan. Prije toga, Rimljani su godinu računali na 355 dana.
No ipak, nije sve baš najbolje funkcionisalo. Bilo je previše prijestupnih godina! Sunčeva godina nema tačno 365,25 dana! ‘Ima 365.242 dana’, rekao je Nick Eakes, astronomski edukator u Morehead planetariju i znanstvenom centru na Univerzitetu Sjeverne Karoline.
Thomas Palaima, profesor na Univerzitetu Texas, rekao je da su dodavanje vremenskih razdoblja u godinu radi odraza varijacija u mjesečevim i solarnim ciklusima učinili naši preci. Atenski kalendar, rekao je, korišten je u četvrtom, petom i šestom stoljeću s 12 lunarnih mjeseci. To nije funkcionisalo za sezonske vjerske obrede. Problem pomaka doveo je do povremenog ‘interkaliranja’ dodatnih mjesec dana kako bi se uskladili s mjesečevim i solarnim ciklusima, rekao je Palaima.
Julijanski kalendar bio je 0,0078 dana (11 minuta i 14 sekundi) duži od tropske godine, pa su se pogreške u mjerenju vremena ipak postupno gomilale. ‘Ali, stabilnost se poboljšala’, rekao je Palaima. Julijanski kalendar bio je model koji je zapadni svijet koristio stotinama godina. Onda ga je još poboljšao papa Grgur XIII. Njegov gregorijanski kalendar stupio je na snagu krajem 16. stoljeća. I danas je u upotrebi i, jasno, nije savršen inače ne bi bilo potrebe za prijestupnom godinom. Ali, to je bio veliki napredak.
Zašto se papa uopće bavio kalendarima?
Zbog Uskrsa. S vremenom je dolazio kasnije tokom godine i brinuo se da bi se događaji vezani uz Uskrs, poput Duhova, mogli suprotstaviti poganskim svetkovinama. Papa je želio da Uskrs uvijek bude u proljeće.
Eliminirao je neke dodatne dane nakupljene u Julijanskom kalendaru i prilagodio pravila prijestupne godine. Papa Grgur i njegovi savjetnici su ti koji su smislili računicu o tome kada treba ili ne treba biti prijestupna godina. ‘Kada bi solarna godina bila savršenih 365,25, onda se ne bismo morali brinuti o ovoj matematici’, rekao je Eakes.
Bizarno, prijestupni dan dolazi s predajom o ženama koje muškarcima postavljaju pitanja o braku. Uglavnom je to bila benigna zabava, ali na kraju je pojačala rodne uloge. Postoji daleki evropski folklor. Jedna priča smješta ideju o prosidbi žena u Irskoj u petom stoljeću, sa svetom Brigitom koja je apelirala na svetog Patrika da ponudi ženama priliku da zamole muškarce da ih ožene. Niko zapravo ne zna gdje je sve počelo.
Godine 1904., sindicirana kolumnistica Elizabeth Meriwether Gilmer, poznata i kao Dorothy Dix, ovako je sažela tradiciju: ‘Naravno da će ljudi reći... da je prerogativ prijestupne godine žene, kao i većina njezinih sloboda, samo blještava sprdnja’. Tradicija, koliko god ozbiljna ili bezobrazna bila, mogla je osnažiti žene, ali je samo ovjekovječila stereotipe.
Ali, jedan je oglas ovjekovječio bračnu igru prijestupne godine. Oglas American Industrial Bank and Trust Co. iz 1916. glasio je ovako: ‘Ovog dana prijestupne godine predlažemo svakoj djevojci da predloži svom ocu da otvori štedni račun na svoje ime u našoj banci’.
Biti rođen u prijestupnoj godini na prijestupni dan svakako je tema za razgovor. Ali, to može biti malo komplicirano iz perspektive papirologije. Neke vlade tražile su od svojih građana, koji su rođeni 29. februara, da na obrascima (na primjer za vozačku) napišu da su rođeni 28. februara ili 1. marta. U svijetu postoji oko 5 miliona ljudi koji dijele prijestupni rođendan na oko 8 milijardi ljudi na planetu, prenosi Večernji.hr
