Kina je masovno proizvodila toaletni papir u 14. stoljeću, ali se u zapadnom svijetu pojavio tek sredinom 1800-ih, piše Bright Side.

Međutim, trebalo je vremena i truda da revolucionarni proizvod postane popularan. Ljudi su se radije pridržavali tradicionalnih metoda i pribjegavali su svim vrstama neočekivanih predmeta kako bi održavali higijenu kupaonice, prenosi Tuzlanski.ba.

Kukuruz

Indijanci i kolonisti 1700-ih koristili su suho ispražnjene klipove kukuruza za svoje higijenske potrebe. To se može objasniti činjenicom da je kukuruza bilo u izobilju i da je imao meka upijajuća svojstva. Vjerovatno nije toliko napredan kao mekani papir, ali ipak je sigurniji i ugodniji od ostalih stvari.

Snijeg

Ljudi koji žive u hladnijim regijama (poput Inuita) koristili su snijeg kao sredstvo za čišćenje nakon defekacije. Nedostatak ove metode je očit (hladnoća). Međutim, tijelo se može naviknuti na njega ako se svakodnevno koristi snijeg. Ova metoda je iznenađujuće jedna od naj sanitarnijih, iako je naizgled egzotična.

Kamenje

Brisanje kamenjem jedna je od najstarijih tehnika u kupaonici. U davna vremena ljudi su se odlučili za ono što su mogli slobodno i lako pronaći oko sebe, uključujući kamenje i druge prirodne materijale. To, naravno, nije najudobnija metoda s modernog gledišta. Ali to je vjerovatno bilo dobro rješenje prije nekoliko stoljeća kada ništa drugo nije bilo zgodno.

Drveni štapići

Prije oko 2000 godina, ljudi u drevnoj Kini koristili su posebne higijenske štapiće izrezane od bambusa i drugog drveta koje je podsjećalo na lopatice. Tradicionalno su ih nazivali salaka, cachou ili chugi. Krajevi instrumenata bili su umotani u tkaninu, što ga je činilo ugodnijim za upotrebu u intimnim stvarima.

Keramičke krhotine

Ljudi u Drevnoj Grčkoj koristili su „pessoi“ ili male keramičke komade. Pessoi se može naći u drevnim zahodima širom Mediterana. Komadi su bili promjera od 3 cm do 11 cm i namjerno su izrezani iz stare polomljene keramike kako bi imali glađe uglove. Mogla je čak postojati i grčka poslovica koja se odnosila na ovu praksu: „Tri kamena dovoljna su za brisanje.“

Spužva na štapiću

Ljudi u starom Rimu imali su alternativu modernom toaletnom papiru u obliku tersoruima, spužve postavljene na štap. Tersorij se čak spominje u Senekinim spisima, ali kako je tačno korišten, još uvijek se raspravlja. Najvjerovatnije je bio komunalni i očišćen je nakon upotrebe sirćetom ili slanom vodom, a zatim ponovno upotrijebljen. Međutim, postoji vjerovatnost da je korišten kao toaletna četka, a ne kao toaletni papir.

Školjke

Zvuči nevjerovatno, ali ljudi koji žive na otocima i u obalnim područjima koristili su školjke za čišćenje nakon vršenja nužde. Ako ljuske nisu bile dostupne, otočani su koristili ljusku kokosa. Čini se da je prilično neugodno zbog žilavosti i oštrih ivica, ali naši preci nisu imali puno izbora.

Novine i časopisi

Nova era “rutine u kupatilu” započela je u osamnaestom vijeku dolaskom novina i časopisa. Vjerovatno se mogu smatrati najbližim prethodnikom stvarnog toaletnog papira. U SAD-u su čak bili i lokalni favoriti u obliku Farmer’s Almanac i popularnog Sears kataloga. Almanah je bio toliko često korišten da su izdavači počeli prethodno bušili rupu u časopisu kako bi ga lakše objesili.

Krpe

U ranoj Americi i Evropi ljudi su se koristili starim krpama za brisanje nakon odlaska u toalet. Takve krpe su se mogle prati i ponovno koristiti, ali na kraju su završile u kanalizaciji. Mekoća materijala jedna je od prednosti ove metode. Međutim, ideja da se krpe mogu višekratno koristiti je upitna zbog sanitarnih problema.

Trava

Logično je da su ljudi stoljećima koristili prirodne materijale za higijenu. A šta može biti bolje u tu svrhu od biljaka? Mogu se naći gotovo svugdje, relativno su mekani i sigurni za upotrebu, a lako ih je i zbrinuti. To je jedan od najekološki prihvatljivijih načina za brigu o potrebama kupaonice.

Voda

U Indiji, Africi i arapskim zemljama ljudi su tradicionalno koristili lijevu ruku i malo vode za čišćenje zadnjice. Ruka je očišćena nakon postupka. Ova metoda se još uvijek koristi u nekim dijelovima svijeta. Historičari pretpostavljaju da je upravo ova tehnika razlog zašto se ljudi rukuju desnom rukom.

Pijesak ili prljavština

Različiti klimatski uslovi diktirali su različite pristupe higijeni. Na sušnim mjestima gdje se nisu mogle naći druge stvari, ljudi su koristili pregršt pijeska ili prljavštine kako bi očistili svoje zadnjice. Ovo je vjerovatno jedna od najmanje ugodnih higijenskih praksi za savremene ljude. Ipak, naši preci morali su iskoristiti resurse kojima su raspolagali. (Tuzlanski.ba)