Objašnjenjem ovog izraza lingvistika se nije previše bavila, ali ono što se zna jeste da je njegovo značenje – mala ili nikakva vjerovatnoća da se nešto desi. Oni koji su pokušavali da dosegnu etimogoliju ove uzrečice poslužili su se logikom i narodnim vjerovanjima.
Ipak, ni u ovo vrijeme tehnoloških čuda ne preporučuje se prkosti vremenskim neprilikama. Kada zagrmi, oduvijek je bila nepoznanica gdje će udariti grom. A kad se neko nađe u prirodi, zna se da ne treba da se sklanja ispod krošnje usamljenog drveta.
Međutim, zanimljiva je veza između koprive i groma koja uključuje boga Peruna, malo čuda majke prirode i iskonsku čovjekovu potrebu da objasni pojave koje ne razumije.
Perun je za Slovene bio moćno božanstvo grmljavine
A u stara vremena, kada su Sloveni živjeli životom koji ni danas nije do kraja istražen, udar groma je u većini slučajeva ostavljao trag za sobom, a tamo gdje udari grom, najčešće se palila vatra. Vatra se smatrala dragocjenom, vrijednom poštovanja. Drvo, koje je, po narodnom vjerovanju, najčešće trpilo udar groma je hrast.
Hrast je posvećen bogu Perunu i smatralo se da u njemu “živi” posebna sila, energija i zato je hrast najviše privlačio gromove boga Peruna.
Sa druge strane, list koprive ima male “bodlje”, koje u dodiru sa kožom stvaraju bolni nadražaj. Kaže se da kopriva žari, odnosno stvara osjećaj sličan onom koji imamo kada se opečemo.
Pošto je vatra sa neba i dolazi od boga Peruna, vjerovalo se da su Perun i kopriva su u srodstvu, jer svako “proizvodi” vatru na svoj način. Te po narodnoj izreci – neće svoj na svoga, pa tako ni grom u koprive.
Bog Perun je u germanskoj mitologiji Donar, a u nordijskoj Tor. Predstavljen je sa sjekirom i ima to magično kamenje, koje baca na zemlju od čega, navodno, nastaju gromovi. Tu takođe treba tražiti i odgonetku izraza “pa neka padaju sjekire s neba”. (ekspress.net)
