Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine strijeljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.
Sejdo Hodžić (68) iz Kozarca kod Prijedora jedan je od onih koji su uspjeli preživjeti strijeljanje na Korićanskim stijenama.
Iz logora Trnopolje krenuo je u koloni, ali igrom slučaja do Korićanskih stijena nije došao. U putu prema Korićanskim stijenama dobio je udarac u glavu i bio u nesvijesti. Na taj način je izbjegao i preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama.
"Bio sam u toj koloni. Iz logora Trnopolje krenuli smo na razmjenu. Bila su četiri autobusa. Kada smo došli do Kozarca čekali smo drugu kolonu. Put je trajao jako dugo", ispričao je Hodžić za Anadolu.
Vezani članak
Kako je kazao, u putu su stajali, tražili su im nakit i zlato.
"Kada smo došli do Banja Luke vidjeli smo da ne idemo na razmjenu. Okrenuli su prema Mrkonjiću. Nismo znali gdje idemo. Kada smo došli do Skender Vakufa, otvorili su neki put posebno za nas. Kada smo ušli u šumu, jedan mi je tražio zlato i nakit, a već su ga sakupljali tri puta. Kada sam mu pružio nešto malo u ruci, udario me pištoljem i ja sam pao u nesvijest. Došao sam sebi kasnije, neko mi je zamotao glavu", kazao je Hodžić koji je vidno potresen dok priča o proživljenom iako su prošle 32 godine.
Ne sjeća se šta se dešavalo poslije toga, samo da je bio žedan.
"Razbijene glave sam došao do Novog Travnika. Tu sam bio pet dana", rekao je Hodžić.
Teško mu je i danas kada se sjeti šta su sve preživjeli te 1992. godine.
"Preživio sam, a tolike ljude su pobili. To je za svaku osudu. Nekada dođem ovamo, ali teško je. Mogao bih roman napisati šta smo preživjeli samo u putu", dodao je Hodžić.
