Zahvaljujući NASA-inom naučniku i njegovim računarskim simulacijama, sad možemo zaroniti u nezamislivo – samu unutrašnjost crne rupe.
Malo je kosmičkih fenomena koji osvajaju ljudsku maštu poput crnih rupa. Ti nebeski entiteti, rođeni iz katastrofalnog kolapsa masivnih zvijezda, dugo su bili obavijeni misterijom, a njihovo postojanje obilježeno nedokučivim velom poznatim kao horizont događaja. Stoljećima su se i naučnici i entuzijasti borili s primamljivim pitanjem – šta se nalazi iza te tačke s koje nema povratka?
Astrofizičar Jeremy Schnittman, čiji rad u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard zadire u najdublje uglove svemira, pruža jedinstvenu perspektivu te dugotrajne naučne zagonetke. Ljudi često pitaju o tome, a simulacija ovih teško zamislivih procesa pomaže mi da povežem matematiku relativnosti prema stvarnim posljedicama u stvarnom svemiru, pojašnjava Schnittman.
Oslanjajući se na najnovija dostignuća računalnog modeliranja, Schnittman je krenuo na virtualno putovanje u srce tame, stvarajući zamršene simulacije koje nude uvid u kozmički ponor crne rupe. Njegove simulacije predstavljaju dva različita scenarija: jedan u kojem hipotetska kamera za dlaku izmiče gravitacijskom kanalu horizonta događaja crne rupe, a drugi u kojem se odvažuje prijeći ovaj prag.
Sama bit crne rupe prkosi konvencionalnom shvatanju. Ti kosmički levijatani, svojom ogromnom gravitacijskom silom, iskrivljuju strukturu samog prostor-vremena, čineći tradicionalne predodžbe fizike zastarjelima. Schnittman razrađuje osobitosti tih zagonetnih objekata. Ako imate izbora, želite pasti u supermasivnu crnu rupu. On razjašnjava suprotno ponašanje zvjezdane mase i supermasivnih crnih rupa, naglašavajući zastrašujuće plimne sile koje vrebaju unutar njihovih gravitacijskih domena.
Nedavna tehnološka otkrića pružila su dosad neviđene uvide u haotično okruženje tih kosmičkih divova. Direktna proučavanja usmjerena na supermasivne crne rupe, kao što su M87* i Sagittarius A*, dale su neprocjenjive uvide u zamršenu međuigru materije i energije u njihovoj blizini. Schnittman, u saradnji s podatkovnim naučnikom Brianom Powellom, iskorištava ta otkrića kako bi potaknuo svoje ambiciozne simulacije, koristeći računalne sposobnosti NASA-inog superračunare Discover.
Simulirana odiseja odvija se s očaravajućom jasnoćom dok se virtuelna kamera približava crnoj rupi, otkrivajući zamršeni ples materije unutar njenog akrecijskog diska i blistavi sjaj fotonskog prstena. Sam prostor-vrijeme se iskrivljuje i iskrivljuje kako se kamera približava, kulminirajući zadivljujućim poniranjem iza horizonta događaja.
Schnittmanove simulacije nude primamljiv pogled u nadrealno carstvo crnih rupa. Ti digitalni izleti u nepoznato služe kao dokaz ljudske nezasitne znatiželje za istraživanjem i znanjem, pozivajući nas da istražimo najudaljenije dijelove kozmosa iz sigurnosti našeg zemaljskog prebivališta. (Zimo.hr)
