Istraživači na Univerzitetu Minnesota predstavili su krajnje zanimljiv projekt. Bespilotna letjelica kojom se može upravljati umom
Zvuči totalno ludo zar ne? Odmah nam pada na pamet barem par stvari za koje bi je mi koristili. Neki bi je koristili za zalijevanje vrta, a neki ipak za špijuniranje gole komšinice na petom spratu zgrade. Iako zvuči totalno futuristički sama letjelica koju su koristili je već dostupna na tržištu. Radi se o mini helikopteru s četiri rotora, takozvani quadcopter. Da bi ga osoba kontrolisala mora nositi smiješnu „kapu" na glavi, ali mislimo da je to cijena koju smo spremni platiti za ovako cool stvar.
Korištenjem EEG-a i raznih preciznih senzora i elektroda, istraživači su napravili sustav koji prepoznaje našu misao i pomoću nje izvršava naredbu na letjelici. Primjer, kad mi pomislimo na stiskanje desne ruke u šaku u posebnoj regiji u mozgu se stvara električni impuls koji senzori prepoznaju, šalju u računar koje kodira informaciju i putem WiFi-a šalje naredbu u letjelicu i ona skreće u desno. Ovo je naravno jako pojednostavljeno, no to je u biti princip na kojem radi ova futuristička naprava.
Ova tehnologija zapravo ima jako ozbiljnu namjenu, a to je pomoć nepokretnim ljudima. Tu se letjelica koristi samo kao nekakvo sredstvo za testiranje ideje da se može upravljati napravama pomoću misli. Možda se pitate zašto letjelica, razlog je taj što letjelica zahtijeva preciznu navigaciju kroz tri dimenzije. To je odlična vježba i može se prikupiti jako puno podataka. Nepokretnim i bolesnim osobama bi bilo neizmjerno korisno da mogu mislima kontrolisati svoja kolica ili nekakvu protezu za ruku. Letjelice upravljane mislima se mogu koristiti i za vježbanje ljudi kako bi u buduće mogli koristiti naprave koje bi im mogle pomoći. Budući da je letjelica u potpunosti programirana istraživači mogu bilo koju misao pretvoriti u nekakav pomak i time procijeniti koliko je neka osoba spremna na upotrebu pomagala.
Kad se od istraživača zahtijevalo da naprave video koji bi prezentovao tehnologiju oni kod sebe nisu imali ni jednog od pilota koji su im pomogli u razvoju. U laboratoriju je u to vrijeme bio jedan od njihovih studenata koji je nekoliko puta na kratko već koristio tu tehnologiju i uzeli su njega kako bi snimili video. On je iz prve izveo savršen test, iz ovoga zapravo možemo zaključiti kako ova tehnologija nije teška za upotrebu što sigurno olakšava stvar potencijalnim korisnicima u budućnosti.(Geek.hr)
