Profesor u penziji na Odjeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatra da današnje društvo odlikuje prisustvo konkurencije uz nedostatak solidarnosti.
„Mukotrpno je i teško raditi na solidarnosti, ali ja jedini izlaz vidim u tome“, kaže profesor sociologije u penziji Đokica Jovanović komentarišući društvene okolnosti poslije tragedije u beogradskoj školi u kojoj je đak sedmog razreda ubio osmero učenika i radnika obezbjeđenja.
Jovanović za Anadoliju sagledava uzroke i moguće posljedice ovog događaja ističući kolektivnu i odgovornost države.
„Meni je teško da govorim o konkretnim uzrocima toga što se desilo tom dječaku i što se dešavalo u ambijentu te škole, ali sve je to duboka tragedija, naročito kada se radi o djeci koja tek zevaju na život. Ali ne smije se smetnuti s uma da je ova zemlja, prvo kao društvo, pa onda i kao država, odgovorna za niz nesreća koje nas tuku po glavi za sve vrijeme tranzicije, to je tridesetak godina“, kaže Jovanović.
Probleme vidi i u školstvu.
„Čudimo se da se to desilo u školi. Pa škola je rastočena kao što je društvo rastočeno. Ko rukovodi školama? Partijski namještenici, a ne stručni ljudi. Razni pedagoški i psihološki timovi za podršku u školama, to je ukinuto jer to košta, a onda sociolog postavi pitanje gdje idu te pare i u čiji džep idu te pare. I te pare idu u nečiji profit“, priča Jovanović.
Profesor ne očekuje pozitivne promjene.
„Ova tragedija, bojim se, neće pokrenuti društvo da temeljito sebe mijenja, neće pomjeriti društvo da samo u sebi traži odgovornost. Tu i ja spadam iako trideset godina govorim vrlo kritički prema zlim pojavama ove tranzicije. Ta se katarza neće desiti i to je tragično. Ja se bojim, duboko bih volio da grešim, bojim se da će se takve stvari nadalje dešavati“, kaže Jovanović.
Jedan od problema jeste to što današnja porodica, prema njegovim riječima, nema identitet.
„Prvo je u simboličkom smislu porodica razorena, a zatim, primorali ste roditelje da trče od jednog do drugog gazde da nekako zarade neki dinar, da nahrane svoju djecu. Pogledajte koliko dugo traje rasprava o tome da li da se radi subotom i nedjeljom. Šta kaže državni vrh? Mora da se radi subotom i nedjeljom. Pa čekajte, kada će ta porodica da sjedne, da ruča zajedno, barem nedjeljom gdje će djeca reći roditeljima šta imaju da kažu?“, rekao je Jovanović.
Odgovornost za takvo stanje, smatra on, jeste na svima nama.
„Mi smo birali tranziciju, mi smo birali kapitalizam. Bilo je nas koji smo od samoga početka znali šta znači kapitalizam u nastajanju, naročito u Jugoslaviji. Mi smo nešto pričali, to je odnio vjetar kao što će i ove razgovore u ovo vrijeme odnijeti vjetar i promaja“, priča Jovanović.
Stanje u društvu naziva kolektivnom psihotičnom situacijom apsolutnog međusobnog nepovjerenja i tragedija u beogradskoj školi u takvim okolnostima za njega nije iznenađenje.
„I djeca su verovatno pod pritiskom međusobne konkurencije, borbe za ocjene, a ne za znanje. Šta mislite, otkud proliferacija lažnih diploma? Nemate proliferaciju znanja koje će diplome verifikovati. Ne, nego imate samo lažne diplome. Šta kaže partija? Imaš li diplomu? Nemam. Kaže – idi nabavi. Ne kaže – idi uči, završi, zagrij stolicu. Neprospavane noći, zna se kako se uči“, kazao je Jovanović, te dodaje:
„I to je strašno što će te posljedice otići u ono što se kolokvijalno zove društvena podsvjest. To će samo učvrstiti odbrambene mehanizme i nepovjerenje prema drugome – otkud znam ko mi je prijatelj, ko mi je neprijatelj, a nisam spreman, niti umijem da sa tim nekim drugim provjerim to. A i ne znamo kako to da radimo“, smatra Jovanović.
Rješenje vidi u solidarnosti.
„Ako je ikako moguće – njegovati kulturu solidarnosti, porodične solidarnosti, solidarnosti u školi, na univerzitetu, u preduzećima, ako je to još uvijek moguće, ako ljudi uopšte znaju šta je solidarnost u ovoj potpuno obezglavljenoj društvenoj situaciji kada čovjek ne zna da li će sutra imati da sipa djetetu nešto u tanjir da dijete ruča“, kaže sociolog.
Boji se da će onog ko pokuša da radi na solidarnosti režim eliminisati jer ona „obesmišljava samovolju vlasti“.
„Solidarni ljudi poštuju zakon, poštuju državu, ali vi imate jednu hijerarhiju kojoj nije ni stalo mnogo do zakona, nego do njihovog položaja. U solidarnim društvima se itekako poštuju zakoni, ne radi se tu ni o kakvom bezakonju, ali se radi o padu autoriteta i ozbiljnoj provjeri autoriteta“, objašnjava Jovanović.
Kaže da je, bez obzira na svoje godine, još uvijek spreman da učestvuje u bilo kakvoj akciji koja će promovisati solidarnost.
Večeras u 20 sati biće jedan od građana koji će na Trgu kralja Milana u Nišu odati počast žrtvama tragedije.
