Kuga je jedna od najsmrtonosnijih bakterijskih infekcija u ljudskoj historiji.
Bolest, koja je u srednjem vijeku bila poznata i kao "crna smrt", uzrokovala je blizu 50 miliona smrti u Evropi u to vrijeme.
I iako ne biste pomislili, pojedinačni slučajevi zaraze kugom se i danas javljaju. Zašto bolest nije iskorijenjena i kako se možemo zaraziti?
Kuga je prvi put opisana u antičkom dobu, ali se obično povezuje sa srednjim vijekom.
U to vrijeme, jedna od najsmrtonosnijih bolesti u ljudskoj historiji odnijela je blizu 50 miliona života na Starom kontinentu, što je bilo skoro polovina ukupne populacije.
Zabilježene su tri velike erupcije, posljednja krajem 19. stoljeća. Kasnije se “crna smrt” javljala samo u manjim razmjerima u pojedinim zemljama, ali danas imamo osjećaj da je postala dio prošlosti. Ali to nije istina.
U svijetu se i dalje javljaju pojedinačni slučajevi zaraze kugom.
U martu je iz Meksika prijavljena smrt muškarca od kuge, a mjesec dana prije toga bakterijom bubonske kuge, koja je najčešća, zaražena je žena iz američke države Oregon, navodi CNN. U razvijenom svijetu, Sjedinjene Države imaju najveći broj slučajeva kuge.
Najendemičnije zemlje su Demokratska Republika Kongo, Madagaskar i Peru, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Kuga je bakterijska zarazna bolest koja se prenosi preko životinja (tzv. zoonoza). Uzrokuje ga enterobakterijum Yersinia pestis, a svi sisari, ne samo ljudi, mogu da se razbole. To je i razlog zašto bolest još nije iskorijenjena.
“Bakterija također može zaraziti životinje, a kako ne možemo liječiti sve životinje u divljini, s vremena na vrijeme se javljaju slučajevi bolesti kod ljudi”, objasnio je američki virolog dr. Dan Barouch.
Koji su simptomi?
Postoje tri oblika bolesti, a javlja se najkasnije osam dana nakon infekcije. U najčešćem obliku, bubonskoj kugi, simptomi se javljaju brzo, zaraženi iznenada dobijaju visoku temperaturu, počinju da se osećaju hladno i postaju generalno slabi.
U roku od nekoliko sati pojavljuju se izrazito uvećani i bolni regionalni limfni čvorovi, najčešće u pazuhu, preponama ili na vratu. Ako se ne liječi, smrtnost je od 30 do 60 posto.
Kod septičke kuge pacijentova krv se zgrušava unutar žile. Dolazi do tromboze, uz začepljenje manjih krvnih žila, može doći i do gangrene koja zahtijeva amputaciju. Meningitis se javlja kod malog procenta pacijenata.
Drugi simptom je krvarenje kože i krvarenje iz pluća. Bez liječenja, septička kuga gotovo uvijek dovodi do smrti.
Najrjeđi oblik kuge je pneumonični oblik, ali je najzarazniji. Može se razviti od neliječene bubonske kuge ili se prenijeti kapljičnim putem – tako da joj nije potreban ‘životinjski posrednik’ za prijenos s čovjeka na čovjeka.
Početni znakovi su slični onima kod drugih teških respiratornih infekcija, kasnije se pojavljuje iskašljavanje krvi. Smrtnost bez liječenja je skoro 100%.
Posljednja velika epidemija plućne kuge dogodila se 2017. godine na Madagaskaru, kada je zaraženo 2.348 ljudi, a 202 umrle.
Crna smrt se prenosi ugrizima zaraženih buha, kapljičnim putem, direktnim kontaktom sa pacijentima, indirektnim kontaktom – uglavnom kontaminiranom zemljom ili životinjskim tkivima, ogrebotinama ili ugrizima zaraženih životinja, npr. mačke, moguća je i laboratorijska infekcija, piše na stranici slovenačkog Nacionalnog centra za javno zdravlje (NIJZ).
Trebamo li biti zabrinuti?
Uprkos visokoj stopi mortaliteta povezanoj s infekcijom kugom, prognoza pacijenata može se značajno poboljšati odgovarajućim liječenjem.
U poređenju sa srednjim vijekom, danas imamo na raspolaganju i adekvatne lijekove i zdravstvenu njegu.
U slučaju infekcije, ljekari ne čekaju mikrobiološke rezultate, već odmah počinju liječenje. Lijek prvog izbora je antibiotik streptomicin, koji liječnici ubrizgavaju u mišić svakih 12 sati, a to traje od 10 do 14 dana.
“Razlog za tako visoku stopu smrtnosti od kuge u srednjem vijeku je taj što u to vrijeme nisu imali antibiotike”, rekao je virusolog Barouch reagujući na februarsku infekciju u Sjedinjenim Državama.
Iako je kuga ozbiljna bolest, može se prilično lako izliječiti antibioticima, dodao je.
„Nemamo čega da se plašimo, i ne treba da se plašimo crne kuge kao što su ljudi bili u srednjem vijeku“, dodao je.
Postoji i vakcina, ali zbog rijetke pojave bolesti, vakcinacija se preporučuje samo osobama sa visokim rizikom od infekcije (na primjer, naučnici koji proučavaju bolest u laboratorijama).
