Roditelji adolescenata često se suočavaju sa zagonetnim nizom događaja. Prvo, tinejdžeri im dolaze s određenim problemom; drugo, roditelji im nude prijedloge i rješenja; i treće, tinejdžeri odbacuju roditeljske ideje kao iritantne, irelevantne ili oboje.

Ovi su trenuci zreli za povezivanje. Zašto se onda često pogrešno protumače? U većini se slučajeva to događa jer roditelji ne daju svojim tinejdžerima ono što oni zaista žele. Svjesno ili nesvjesno, tinejdžeri žele sljedeće stvari:

Tinejdžerima je potreban neko ko će ih saslušati

Adolescenti, kao i odrasli, mogu osjetiti olakšanje ako jednostavno artikulišu svoje brige. Zaista, ljudi koji svoje probleme izgovore na glas osjećaju se puno bolje od onih koji ih drže u sebi. I to vrijedi za sve probleme, bez obzira na težinu.

Kada djeca odluče podijeliti svoje probleme s roditeljima, najbolje bi bilo odmah pretpostaviti da ne žele prijedloge ni savjete, barem ne odmah. Pustite ih da vam kažu šta ih muči.

“Često u roditeljima tražim slušatelje. Pogotovo kad je u pitanju manji problem koji ne moram riješiti, već ga samo želim reći kako bi mi bilo lakše”, rekla je osamnaestogodišnja Kathleen.

Adolescenti mogu podijeliti s roditeljima ono što im je na umu, tako što će izgovoriti nekoliko svojih isprepletanih misli kako bismo ih mogli pravilno sagledati ili organizirati. Prema riječima Isle Steven-Schneider iz Kalifornije, tinejdžerima puno pomaže kada naprave listu problema koje nakon pretvore u riječi. Odrasli mogu pomoći tinejdžerima tako što će im dati prostor koji im je potreban. Važno je da roditelji saslušaju svoje tinejdžere bez ometanja i da se suzdrže od dodavanja vlastitih misli u hrpu koju dijete već ima u glavi, prenosi index.hr.

Tinejdžeri traže empatiju

Mnoge stvari koje muče tinejdžere ne mogu se riješiti. Roditelji ne mogu zaliječiti njihovo slomljeno srce, spriječiti njihove društvene drame ni napraviti bilo što u vezi s činjenicom da su im za isti dan zakazana tri važna testa. Imanje problema nije ni približno loše koliko je kad se osjećate potpuno sami u svojoj muci.

Tinejdžeri često imaju probleme koje žele podijeliti, ali ne sa svojim prijateljima. U tim trenucima oni se mogu obratiti svojim roditeljima koji trebaju zapamtiti da dijete od njih traži samo empatiju, a ne rješenja za probleme koji ih muče. Roditelji bi trebali iskreno prokomentarisati njihov problem: “O da, to je baš bez veze“ ili „Imaš potpuno pravo da se tako osjećaš.” Takav pristup djeci govori da su ih roditelji voljni saslušati kad god su uznemireni.

Kako bi roditelji izrazili dodatnu solidarnost mogu pitati svoju djecu: “Želiš li da ostanem ili želiš da te ostavim da budeš sama neko vrijeme? Ili “Postoji li nešto što mogu napraviti kako se stvari ne bi pogoršale?” Ova pitanja šalju snažnu poruku da roditeljima ne smetaju njihove nevolje i da će biti uz njih, čak i kada im ne mogu pomoći.

Djeci je potrebno da im vjerujete

Iako je roditeljima teško zaustaviti se, previše sugestija može dovesti da dijete pomisli da mu pokušavate reći: “Ti ne možeš ovo srediti, ali ja mogu.” Ovakvo mišljenje u tinejdžeru može probuditi sumnju da nemate dovoljno povjerenja u njega, da smatrate da se on ne može nositi s problemima koje mu život stvara.

Umjesto što ćete djetetu predložiti rješenja, ohrabrite tinejdžera da sam dođe do njih. Kada im kažete: “Gledao sam te kako rješavaš ovakve probleme i prije” ili “Teško je, ali prebrodit ćeš to”, pružate im drugačiju perspektivu i ohrabrujete ih jer je u tom trenutku njihovo samopouzdanje poljuljano.

I tinejdžeri koji su se već pozabavili određenim problemom katkad dodatno traže roditeljsko uvjerenje. Kathleen kaže da ona katkad roditeljima ispriča situaciju i objasni koje je rješenje izabrala, samo kako bi dobila potvrdu da je napravila pravi izbor. Kada se ovo dogodi, Kathleen ističe da tada ne traži rješenje od roditelja, nego samo provjerava je li napravila pravu stvar, s obzirom na to da nema puno iskustva u rješavanju problema.

Adolescenti se često osjećaju ranjivo, pogotovo kad se otvore odraslim osobama. U ovim trenucima, dobronamjerni komentari mogu zvučati kao kritika, predavanje ili stav “rekli smo ti”. Iako želite ukazati da bi učenje za test iz hemije prošlog vikenda umjesto odlaska na košarkašku utakmicu u potpunosti spriječilo problem, vjerovatno je najbolje da taj razgovor odgodite za drug put”, prenosi New York Times.

Oni žele ideje, a ne instrukcije

Kada vašem tinejdžeru pružite empatiju i ohrabrenje, zapravo im dajete ono po šta su došli. Ako nakon toga vaš tinejdžer i dalje traži rješenje, tada mu ponudite određeni savjet. Počnite tako što ćete ga pitati želi li pomoć pri rješavanju problema. Ako je odgovor potvrdan, podijelite problem u kategorije: što se može promijeniti i što ne može.

Za prvu kategoriju, usredotočite se na potrebe koje vaš tinejdžer identifikuje i zajedno dođite do rješenja. Za drugu kategoriju, pomognite im da se pomire sa stvarima koje se ne mogu kontrolisati.

Joshua Siegel, šesnaestogodišnjak iz Houstona, izgubio je sve svoje slobodno vrijeme kada je sezona trčanja postala prioritet u njegovom već prenatrpanom rasporedu. “Bio sam potpuno preplavljen aktivnostima, utrkom, bendom, školom, ali moji su roditelji razumjeli da ne želim napustiti momčad.”

Umjesto toga oni su mu pomogli spakirati dosta hrane kako ne bi gubio vrijeme na spremanje. Ovo je stvorilo malo slobodnog vremena, što mu je značajno smanjilo stres. Međutim, svi su morali prihvatiti da će manje spavati kako bi napravio sve domaće zadatke dok se sportska sezona ne završi.

“Sretan sam kad imam vremena spavati i kad imam dovoljno hrane. Tokom trkaće sezone nisam dovoljno spavao pa mi je puno značilo to što su mi roditelji pomogli i spremili mi dovoljno hrane”, rekao je Joshua.

Koliko god da mislite da je vaš savjet dobar, najbolje je da ga zadržite za sebe dok ne saslušate svoje dijete. Isla smatra da kada odrasli prerano ponude rješenje, zapravo uopšte ne slušaju i ne razumiju kroz šta dijete prolazi. Često se ispostavi da su slušanje i razumijevanje sve što tinejdžeri žele ili trebaju. (Tuzlanski.ba)