Želja da se poremeti uspostavljeni politički sistem snažan je motiv za dijeljenje teorija zavjere, pokazuje novo istraživanje.
Istraživači čak imaju izraz za ovu glad za sabotažom: “potreba za haosom”.
Iako smo svi uključeni u razmišljanja o zavjerama do određenog stepena, neka od ovih uvjerenja mogu postati opasna. Sve veće širenje i moć dezinformacija na internetu, od kojih su neke potaknute interesima, stvorio je jaku motivaciju za istraživanje psihologije koja stoji iza razmišljanja o zavjeri, piše Science Alert.
Cilj istraživanja: Zašto osobe dijele terorije zavjere
Proširujući prethodno istraživanje, politologinja Univerziteta Carleton Christina Farhart i kolege ispitali su 3.336 pojedinaca u SAD-u, ravnomjerno podijeljenih na svakoj strani političkog spektra.
Cilj postavljanja pitanja bio je usmjeren istražiti da li je vjerovatnije da će ispitanici dijeliti teorije zavjere zato što vjeruju u njih, ili imaju potrebu stvoriti uzbunu i haos, prenosi Tuzlanski.ba.
Kao i u prošlim istraživanjima, Farhart i tim otkrili su da je vjerovanje u zavjeru najjači faktor koji određuje je li osoba voljna širiti teoriju putem društvenih medija. Ova uvjerenja često proizlaze iz legitimnih i nezadovoljenih briga s kojima se ljudi bore u svakodnevnom životu.
Potreba za haosom – kao motivacija za širenjem informacija o teorijama zavjere
Potreba za haosom bila je jači pokazatelj vjeruju li volonteri da su voljni širiti teoriju zavjere ili ne. Ovo sugerše dublju složenost od “navijanja za vlastiti tim”.
“Dok neki pojedinci dijele teroije zavjere samo kako bi osporavali političke suparnike, drugi to čine kako bi izazvali cijeli politički sistem,” ističu istraživači.
Budući da je istraživanje opservacijsko i temeljeno na odgovorima koje su sami prijavili, tim ne može pripisati motivaciju izravno činu dijeljenja. No, uzeli su u obzir mnoštvo uzroka koji bi mogli uticati na rezultate, uključujući koliko su ispitanici politički orijentirani, njihovu sklonost povjerenju te njihovu dob, spol, prihode i etničku pripadnost.
Oni koji tragaju za haosom češće će reći da se u potpunosti slažu s izjavama poput:
“Probleme u našim socijalnim ustanovama ne možemo rješavati, trebamo ih srušiti i krenuti ispočetka.”
Oni koji vjeruju u teorije zavjere vjerovatnije će ih dijeliti ako dijele ovu potrebu za haosom
Ali ni ta motivacija ne zahtijeva nužno da ljudi vjeruju u ono što dijele. Umjesto toga, čini se da se tragači za haosom osjećaju opravdano dodati poplavi online dezinformacija, bilo kao napad na ustanovu koja ne radi za njih ili samo da bi ublažili dosadu, kao što je naznačeno snažnim slaganjem s izjavom:
“Trebam haos oko sebe – previše je dosadno ako se ništa ne događa.”
To je u skladu s prethodnim istraživanjima koje sugerišu da će ljudi koji se osjećaju financijski ili društveno nesigurno vjerovatnije vjerovati u zavjere. To bi također objasnilo zašto postoji porast razmišljanja o zavjerama tokom krize, dok se ljudi susreću s financijskim poteškoćama i zdravstvenim neizvjesnostima.
Osjećaj kontrole – kao motivacija zavjerenicima
Prethodna su istraživanja također potvrdila, da zavaravanje nekoga drugoga može pružiti trenutni osjećaj kontrole koji zavjerenicima možda nedostaje u životu.
Dakle, s obzirom na to da je sve veći stres s kojim se svi suočavamo u svakodnevnom životu na više frontova, novi rezultati vjerovatno ne bi trebali biti iznenađenje. Građani SAD-a, na primjer, suočeni su s rastućim troškovima života, opadanjem zdravstvenog sistema, povećana financijska nesigurnost i lošiji rezultati u obrazovanju, više rastuće stope smrtnosti i prirodne katastrofe.
Ovo je istraživanje objavljeno u časopisu Istraživanje i politika.
