Teško je uspoređivati različite generacije i različita vremena jer je odrastanje npr. u osamdesetima i u moderno vrijeme potpuno drugačije, piše techsport.com
Dok današnji mladi ne mogu zamisliti život bez interneta i pametnih telefona, opsjednuti su samopromocijom na društvenim mrežama, što prema nekim istraživanjima utječe i na nedostatak empatije, oni koji na tortama gase više od 40 svjećica tvrde kako je prije bilo bolje. Djeca su bila disciplinirana, imala su puno manje stvari, ali su se zato više zabavljala i više vremena provodila na otvorenom i nisu bili razmaženi kao današnje online generacije.
Te online generacije sada već završavaju fakultete i dobile su prve poslove, a prema nedavnom istraživanju koje provedenom na stranici Intelligent.com, čini se kako poslodavci nisu previše oduševljeni s tzv. generacijom Z (osobe rođene krajem devedesetih do 2012. godine). Gotovo 40 posto visokorangiranih osoba u različitim kompanijama koje su sudjelovale u istraživanju smatraju kako današnjim mladima koji su završili fakultete nedostaje komunikacijskih vještina, imaju malu radnu etiku i uopšte nisu pripremljeni za poslovne izazove koji se stavljaju pred njih.
Zanimljivo, iako je riječ o osobama koje su odrasle s tehnologijom, spočitava im se i nedostatak tehnoloških vještina. Svim ovih problemima koje poslodavci imaju s mladima, treba dodati i još jedan – neskromnost. Naime, polovica kandidata koji su se prijavljivali za posao tražili su početnu platu od 100 hiljada dolara, iako je plata za većinu tih pozicija iznosila oko 70 hiljada dolara ili manje.
Iako je jasno kako nakon diplome većina nema nikakvu praksu ili je ta praksa nedovoljna u odnosu na ono što ih čeka na poslu, većina poslodavaca, čak njih 88 posto slaže se kako je situacija danas ipak drugačija nego prije. Osobe koje su npr. diplomirale prije 3 godine bile su bolje pripremljene za ono što ih je čekalo na radnom mjestu u odnosu na današnje diplomante. Razlozi za to su raznoliki, a poslodavci, među onim, krive današnju kulturu, ali i roditelje, učitelje i, naravno, pandemiju i sve popratne posljedice razdoblja u kojem smo živjeli dok se svijetom širio koronavirus. Umjesto da su se družili s vršnjacima uživo, izlazili u kafiće i klubove te putovali, oni su često vrijeme provodili u kućama sa svojim obiteljima, dok su s kolegama i profesorima komunicirali online. Sve je to, očito, ostavilo traga na njima, prenosi zimo.hr
