Utorak, 16. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Mržnja je destruktivna emocija koju je lakše negirati nego razumjeti

Preuzmite sliku

Mržnju je potrebno prepoznati i pokušati razumjeti, jer to je jedini način da smanjimo njen destruktivni potencijal. Pri tome nam može pomoći mišljenje drugog, nekog ko hladne glave vidi ono što osoba u afektu ne može.

Mržnja spada u spektar nelagodnih emocija. Kao i druge nelagodne emocije i mržnja ima višestruku podlogu, a psihodinamska analiza daje nam odgovore koji su to procesi uključeni u nastanak i perzistiranje mržnje, kao i načine kako smanjiti štetan, ponekad i toksično djelovanje ove emocije.

Brojna su pitanja u analizi mržnje

Analiza mržnje stavlja brojna pitanja pred pojedinca. Jedno od njih je je li urođena ili je produkt socijalizacije? Bitno je prepoznati vlada li mržnja čovjekom ili je on kontroliše. U svakom slučaju, puno je bolje težiti razumijevanju mržnje, a ne negirati njeno postojanje. Iako je mržnju lakše negirati ili čak mrziti nego je razumjeti, puno je bolje raditi na njenom razumijevanju, nego na ignorisanju.

  • Mržnja se ubraja u najteži i najsloženiji stepen agresivnog afekta koja uvijek dolazi u kombinaciji sa snažnom potrebom za uništenjem druge osobe i željom za osvetom zbog doživljene narcistične povrede. Mržnja nije uvijek patološka. Smatra se da ona može biti i prirodno odbrambena psihološka reakcija na opasnost i prijetnje iz okoline koje mogu ugroziti ili uništiti postojanje pojedinca ili grupe. U situacijama kada je mržnja dugotrajna i hronična, kada postane opsesivnom potrebom za uništenjem drugog ili sebe, često je u podlozi teža psihička patologija.

    Put od ljutnje do mržnje

    U knjizi “Psihodinamika ljubavi i mržnje” (Medicinska naklada, 2019.) objašnjeno je da je ljutnja temeljni afekt koji stoji u podlozi agresivnih reakcija. Ljutnja je često udružena s bijesom, a mržnja se psihodinamski objašnjava kao kompleksan agresivni afekt koji je posljedica internaliziranih negativnih sadržaja.

    Blaža forma agresivnog afekta je iritiranost, kada ima oblik dugotrajnog razdražljivog raspoloženja naziva se iritabilnost. Srednje teška forma agresivnog afekta je ljutnja. Teža forma agresivnog afekta je bijes. Emocije u obliku reakcije bijesa javljaju se rano u razvoju te imaju funkciju zaštite djeteta od iskustava frustracije i boli. Kroz razne oblike razvoja, bijes postupno gubi ovu inicijalnu funkciju.

  • Najteža ili puna forma agresivnog afekta je mržnja. U psihičkoj patologiji težih poremećaja ličnosti, afekt mržnje često je praćen potrebom za uništenjem druge osobe i željom za osvetom za doživljenu realnu (ili imaginarnu, umišljenu) narcističnu povredu.

    Ko su nosioci najintenzivnije mržnje?

    Mržnja je najintenzivnija kod osoba s graničnom organizacijom ličnosti (antisocijalni ili narcistični poremećaj ličnosti, uz obilježja malignog narcizma i sadizma). Prisutna je i kod problema s hroničnim samopovređivanjem (nesvjesna identifikacija osobe s objektima mržnje), a kada je u pitanju samomržnja (osoba procjenjuje sebe kao zlo ljudsko biće koje zaslužuje uništenje) znači da postoji jedan dio osobe koji osjeća mržnju i drugi dio koji je trpi (rascjep ličnosti).

    Psihička hijerarhija i povezanost mržnje sa socijalnim faktorima

    Psihodinamika nas uči da postoji psihička hijerarhija. U toj hijerarhiji, nagoni (agresija i libido) nadređeni su emocijama (ljubav, mržnja i ostale emocije). U tom smislu predstavnik pozitivnih, libidnih nagona je ljubav, dok je predstavnik agresivnih nagona je mržnja.

  • U objašnjenju mržnje, bitno je razlikovati agresiju i mržnju na nivou misli, od one na nivou djela. Agresija na nivou misli manje je štetna, jer se na ovom nivou ispucava i potroši. Agresija na nivou djela obično je teža jer implicira destrukciju drugih, a u konačnici i sebe.

    Visokokonfliktni razvodi i “ljubavna mržnja”

    Kada su u pitanju ljubavni odnosi, važno je naglasiti kako je suprotnost mržnji ljubav, ali suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost. Uspješno odrađivanje žalovanja nakon prekida ljubavnog odnosa bliže je ravnodušnosti, a mržnja često signalizira da je iskra ljubavi još uvijek upaljena.

  • Visokokonfliktni razvodi dobar su primjer nečega što psihoanalitičar Bollas naziva “ljubavna mržnja”. Odnos osoba u ovom tipu razvoda karakteriziran je nekim od sljedećih ponašanja: visok nivo bijesa, neprijateljstva i nepovjerenja, sporovi oko skrbništva, razni oblici ponižavanja ili zlostavljanja. Afekt bijesa i mržnje zna biti toliko jak da osobe ne mogu uvidjeti ozbiljne posljedice koje ostavlja na odgoj i odrastanje djece.

    U visokokonfliktnim razvodima, kao u pravom ratu, koristi se nezreli psihološki mehanizam – rascjep (engl. splitting), putem kojeg osoba sebe doživljava u krajnje idealizirajućem svjetlu, a drugoga u maksimalno negativnom, bez mogućnosti uvida da je partner od kojeg se razvode ona ista osoba koju su sami izabrali u prethodnim fazama života.

    Zamke mržnje i što može pomoći?

    Zamka mržnje (prema J. Fischer) leži u tome da kada pojedinac mržnju napada vlastitom mržnjom, ne može je pobijediti, nego je samo potiče i rasplamsava! Mržnju je potrebno prepoznati i pokušati razumjeti, jer to je jedini način da smanjimo njen destruktivni potencijal. Preplavljenost mržnjom blokira kognitivne sposobnosti i otupljuje inteligenciju tako da se za navedeno koristi i izraz “pseudostupidnost” (psihoanalitičar Bion opisao je navedeni termin).

  • Zato je bitno pokušati razumjeti razne slike i doživljaje mržnje, podijeliti ih s bitnim osobama i pokušati mržnju, koliko god nelagodna bila, sagledati kroz šire (a ne crno-bijelo) razumijevanje. Samo šira slika razumijevanja omogućuje osobi da uspješno radi na prevladavanju mržnje. Ako mržnju ne prevladamo, ostaje u nama kao nepodnošljivi teret koji je kočnica na brojnim razinama funkcioniranja. (Ordinacija.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , , ,