Slovenska mitologija nas uči da svaka kuća ima svoju zaštitnu zmiju, poznatu kao zmija čuvarkuća.
Ovo mitsko biće obično živi u temeljima kuće ili u ognjištu. Vjeruje se da zmija čuvarkuća predstavlja rodonačelnika porodice, odnosno prvog pretka koji je osnovao tu porodicu, ili u nekim krajevima, predaka koji je bio najzaslužniji i istakao se po nečemu značajnom.
Prema ovom narodnom vjerovanju, pojava zmije čuvarkuće uvijek je nagovještavala zlo, dok se nije pojavljivala kada su trebali da se dogode povoljni događaji za porodicu. To je značilo da je ona bila vjesnik loših vijesti. Taj loš događaj mogao je postati još gori ako bi se zmija ubila. Ukoliko bi zmija bila ubijena, to bi predstavljalo veliku uvredu za pretke. Na taj način bi se ubio predak, a grijeh bi bio na nivou cijele porodice. Osveta od strane predaka bila bi u obliku skore smrti nekog od ukućana.
Ipak, karakter vjesnika zlih događaja zapravo je dokaz da mitski predak želi pomoći svojoj porodici, upozoravajući na događaje koji će se dogoditi ili se mogu dogoditi. Ako bi porodica mogla shvatiti o čemu se radi, mogla bi izbjeći taj loš događaj.
Postoji i vjerovanje i da onaj ko zgazi zmiju bosom nogom stiče sposobnost icjeljenja. Također se vjeruje da pojavljivanje većeg broja zmija u proljeće sluti na toplo ljeto.
Naravno, važno je naglasiti da su ovo narodna vjerovanja koja se prenose s generacije na generaciju te nisu dokazana.
