Sjećate li se svojih ljubavi iz srednjoškolskih dana? Možete li da zamislite kako bi izgledalo da ste ostarili sa tom osobom?

Joyce Kevorkian i Jim Bowman su u srednjoj školi bili par, čak su i na matursko veče išli zajedno. Nakon toga ih je život razdvojio i prošle su 64 godine. Međutim, u 81 godini života ponovo su se sreli, opet se zaljubili jedno u drugo i – vjenčali!

“Ona je ljepša nego ikad. Presrećni smo”, sa osmijehom na licu priča Jim na što se Joyce smije i dodaje: “On se uopšte nije puno promijenio! Ima manje kose nego nekad, ali još uvijek je visok i zgodan.”

Njih dvoje su se upoznali preko zajedničkih prijatelja u srednjoj školi “York” u Elmhurstu, Illinoisu. Jimu se mnogo svidjela ta lijepa djevojka koja je za svakoga imala osmijeh i prijateljsku riječ. Počeli su se zabavljati još u prvom razredu srednje škole, šetali su parkom, išli na izlete i plesove. Joyce je uživala u njegovom društvu i dan danas kaže da su već tada imali mnogo toga zajedničkog.

“Oboje smo voljeli da plešemo, a naročito valcer i fokstrot”, priča Joyce, a Jim se sa sjajem u očima prisjeća kako je njegova ljubav izgledala na maturskoj večeri. “Trebali ste vidjeti haljinu koju je nosila to veče, bila je predivna! Izgledala je kao princeza!”

Nakon završene srednje škole Joyce i Jim su otišli na različite fakultete i izgubili su kontakt. Tokom studentskih dana upoznali su ljude sa kojima će se vjenčati. Jim je sa svojom ženom bio u braku 58 godina , a Joyce i njen suprug su proveli zajedno 53 godine. Oboje su ostali bez svojih bračnih partnera, bilo im je jako teško i tada se Jim sjetio Joyce. Iako nije s njom pričao mnogo godina počeo se pitati gdje je i šta radi. Uspio je pronaći njenu adresu i poslao joj je pismo. U roku od mjesec dana Joyce mu je odgovorila i plamen ljubavi je ponovo buknuo između njih dvoje.

“Satima smo pričali telefonom, razmijenili smo mnogobrojne mailove i onda me je ona pozvala da joj dođem u posjetu. Oboje volimo šalu, još uvijek imamo dobar smisao za humor i možemo se smijati jedno drugom. I dalje oboje volimo muziku, knjige, šetnju i ples”, priča Jim i dodaje da su i tokom tog njegovog prvog posjeta staračkom domu u kojem je Joyce živjela njih dvoje plesali uz pjesmu Anne Murray “Could I have this last dance”. Kada su se nakon nekog vremena čuli telefonom Jim je pitao Joyce želi li da nastave tamo gdje su stali prije 64 godine i ona je pristala! Vjenčali su se u Joyceinom staračkom domu okruženi članovima porodice i prijateljima. Joyceina unuka Anna Harris im je bila kuma na vjenčanju i presrećna je zbog njih.

“Ako je nešto suđeno mislim da to onda mora da se desi, pa čak i ako treba da prođe 64 godine dotad! Voljeli su se kao srednjoškolci i mislim da su oboje veoma uzbuđeni zbog toga što su se opet povezali. Kada ih vidite zajedno odmah primjetite koliko su srećni. Mislim da im je to što su se ponovo sreli nešto najbolje što im se moglo desiti. Ne posmatram Jima kao nekoga ko je zamijenio mog djeda, već kao nekoga ko mi je vratio moju baku”, priča Anna.

Joyce i Jim nisu sigurni šta je to što ih je opet spojilo, ali su srećni što su opet pronašli jedno drugo.

“Sudbina? Ne znam, ali mi je uvijek bio veoma drag. Godinama nisam mislila na njega. Imala sam divan život sa svojim mužem, ali otkad je prije šest godina umro, bila sam jako usamljena. Kada me je Jim ponovo počeo zvati shvatila sam da je to divan način da se život opet probudi u meni”, priča Joyce.

Neke ljubavi jednostavno cijeli život tinjaju tihim plamenom, a Joyce i Jim su pravi dokaz za to da je sreća moguća čak i u dubokoj starosti. (lolamagazin.com)