Samo desetak godina unazad, nezaobilazan detalj iz svakodnevnice je bio, da hodajući ulicama grada, posebno u jutarnjim satima, vidite mnoštvo ljudi kako uz prvu kafu čitaju dnevne ili sedmične novine. Taj ritual je neopisiv, jer sam također od onih koji su to “upražnjavali”.

Međutim, vremena se mijenjaju, pa je tako interent postao dominantan u svakom kutku svijeta, a mnogi printani mediji su svoje djelovanje usmjerili prema digitalnom i online sadržaju.

Danas je tiraž printanih novina pet puta manji

Saša Rukavina, urednik u listu Oslobođenje kaže da nije siguran da su online mediji zamijenili printane i činjenica da ih imamo na kioscima, a da ne spominjemo ono šarenilo naslovnica koje možemo vidjeti na svakoj trafici u regionu, dovoljan su dokaz za to.

“I mislim da ih ne kupuju i čitaju samo starije generacije, čini mi se da se tu više radi o profilaciji publike prema vrsti informacije koju traži. Naravno da se svijet okreće digitali, međutim prostora za print itekako još ima. Naravno da i tiraži o tome svjedoče. Neću o konkretnim brojkama iz bezbroj razloga, ali one su još uvijek dovoljne da se nekako opstaje. Te brojke danas su nekih četiri, pet puta manje nego prije deset godina, ali je i to relativno.”

Vjeruje da se novine još uvijek prodaju zbog onoga što nude kao relevantnu informaciju. Web jeste brži i vijesti u novinama mogu biti stare do 15 sati u odnosu na portal, ali novine se više odavno i ne kupuju zbog vijesti.

“Print još uvijek ima taj luksuz da ponudi informaciju više, da ponudi kvalitetnu analizu, da izvještaj odmah smješta u kontekst, da ima i objedinjenu reakciju na događaj. Uz sve to, taj sadržaj ne ‘bježi’ sa ‘fronta’, omogućava puno lakše čitaocu da zastane, razmisli, vrati se na informaciju i sam donese zaključak.

Internet čitaoci su druga vrsta publike. Pogledajte, kao neku vrstu testa, ponašanje u kafani – koliko ljudi zaista čita sadržaj sa mobitela, a koliko ih skrola, zastane ili ne zastane nad naslovom i ide dalje. Ne mislim samo na portale, isto je i na društvenim mrežama.

Zato je, iako je novinarstvo uvijek isto, dobro ili loše, tehnički pristup poslu potpuno drugačiji u ta dva svijeta. Dobar pokazatelj ovoga što kažem mogu biti i brojke sa weba. Svi mi koristimo manje – više iste analitičke i statističke alate i znamo ko je gdje. Pogledajte ko skupi najviše klikova i na kojim temama.

Nije to, naravno, nikakav rezultat seobe u virtuelni svijet, imate oduvijek u teoriji novinarstva profilaciju štampe na večernje novine koje su sastavljene od vijesti koje se ‘skrolaju’ i jutarnje, koje tu vijest dalje razrađuju, svake sa svojom publikom”, objašnjava Rukavina.

Dolaze nem link generacije

“Važno je napomenuti da pojedini printani mediji zagađuju dvojako život i životni prostor”, kaže sociolog Vladimir Vasić, te dodaje da “sadržaj koji plasiraju i objavljuju prvenstveno truje duh, a onda i okolinu jer ni za šta drugo nije, već za smeće! Govorimo o tzv. žutoj štampi”.

“Mladi svakako ne čitaju ni ono što trebaju”

Čak i u ovom slučaju, kaže sociolog Vasić, možemo da vidimo eklatantan primjer smjene “generacija”, odnosno upliva savremenog i digitalnog u okvire vanvremenskog i tradicionalnog, na štetu, podrazumijeva se, tradicionalnog.

“Ono što kao sociolog uviđam, a mnogo je čini mi se važno, jeste da se printanim medijima još uvijek više vjeruje nego li pojedinim digitalnim. Zašto? Zato što u eri društvenih mreža imamo hiperprodukciju kvazi medija uokvirenih u nekakve portalčiće, te se svako ko iole ima informatičke, ali ne i ove druge pismenosti, sebe naziva novinarom i kroz djelovanje kojekakvih blogova i sličnih instrumenata, zatrpava medijiski prostor vijestima po principu “foto”, “video”, “ekskluzivno”.

Nažalost, živimo u sistemu vrijednosti gdje nove generacije nemaju razvijen osjećaj prema “papiru”, odnosno sve nam se svodi na “skrolovanje”. Teško je očekivati neki progres od generacija koje ne čitaju ni knjige, ni novine, a izvor informacija traže ispod naslova “ekskluzivno” i “šokantno”. To je naša realnost koja će nas udariti u glavu”, zaključuje sociolog Vladimir Vasić. (Forbes)