Tokom sezone prosidbi, vremena između Dana zahvalnosti i Valentinova, gotovo se 40% parova odlučuje zaručiti. Praznici ljude obično podsjećaju na brak. Pa koja bi bila najbolja dob za stavljanje prstena?

To je pitanje koje posebno opterećuje obrazovane žene, koje se nađu uhvaćene između svojih karijernih ambicija i pritiska da se skrase i osnuju porodicu. Uvriježeno je mišljenje da bi se trebale profesionalno pokrenuti u svojim 20-ima i pričekati do 30-ih ili kasnije da se vjenčaju. Tada postaju samostalne odrasle osobe i nastoje pronaći jednako uspješnog partnera. Ova bi strategija također trebala maksimizirati njihove izglede za dugotrajnu vezu jer je uvriježeno mišljenje da rani brak povećava rizik od razvoda, piše The Wall Street Journal.

Prosječna dob za sklapanje prvog braka je 29 godina

Smatra se kako ćete imati zrelost potrebnu za dobar izbor i da budete dobar supružnik ako čekate do 30. godine ili kasnije na sklapanje braka. Činjenica da je prosječna dob pri prvom braku za Amerikanke sada gotovo 29 godina (za muškarce 30) i još viša među onima s fakultetskom diplomom, sugeriše da je ovo mišljenje široko rasprostranjeno, prenosi index.hr.

Kada je riječ o razvodu, istraživanje je generalno potvrdilo uvjerenje da je najbolje pričekati 30. godinu da se vjenčate. Sociolog Nicholas Wolfinger sa Univerziteta Utah otkrio je da su žene koje su se udale “prerano” (u srednjim 20-ima ili ranije) imale veću vjerovatnoću da će raskinuti brak nego njihove vršnjakinje koje su se udale blizu 30. godine.

Međutim, postoji zanimljiva iznimka da je najbolje čekati do 30. godine. Analizirajući izvješća o braku i razvodu više od 50.000 žena u američkom Nacionalnom istraživanju porodičnog rasta (NFSG) pokazalo se da postoji skupina žena za koje brak prije 30. godine nije rizičan – žene koje su se udale izravno, bez zajedničkog života prije braka. Zapravo, žene koje su se udale između 22. i 30. godine a da prethodno nisu živjele zajedno s partnerom imale su neke od najnižih stopa razvoda prema NSFG-u.

Postoji korist od čekanja na sklapanje braka

Nasuprot tome, za približno 70% žena koje su živjele s jednim ili više partnera prije braka pretpostavke su se pokazale tačnima. Za njih je čekanje do 30. godine povezano s manjim rizikom od razvoda.

Za prosječnu mladu odraslu osobu nedvojbeno postoji određena korist od čekanja na sklapanje braka u smislu faktora zrelosti, posebno kada se razmišlja o braku prije 20. godine. No predugo čekanje ima i svojih loših strana. To često znači gomilanje tereta u vezi – uključujući popis bivših partnera – koji može opteretiti brak nakon što se vjenčaju. Žene koje se izravno udaju u svojim 20-ima vjerovatnije će izbjeći ovakav teret na putu do oltara. Kao i muškarci.

Ideja da je suživot rizičan je iznenađujuća, s obzirom na to da većina mladih odraslih osoba vjeruje kako je zajednički život dobar način za provjeru kvalitete partnera i partnerstva, čime se povećava kvaliteta i stabilnost braka. Ali sve veći broj istraživanja pokazuje kako je manje vjerovatno da će Amerikanci koji žive zajedno prije braka biti sretni u braku.

Više iskustva u vezama znači manje sretan brak?

Proučavajući bračnu istoriju hiljada žena diljem SAD-a, pokazalo se da su žene koje žive u izvanbračnoj zajednici imale 15% veću vjerovatnoćuda će se razvesti. Štaviše, studija sa Stanforda pokazuje da je rizik posebno visok za žene koje su živjele s nekim drugim osim s budućim suprugom. Imale su dvostruko veću vjerovatnoću da će završiti na brakorazvodnoj parnici.

O ovom obrascu psihologinja Galena Rhoades sa Univerziteta u Denveru primjećuje sljedeće: “Općenito mislimo da je bolje imati više iskustva, ali ono što otkrivamo u odnosima je upravo suprotno. Imati više iskustva povezano je s manje sretnim brakom.”

Jedan je od razloga, sugeriše njeno istraživanje, taj što prethodni zajednički životi mogu dati muževima i ženama iskustva u prekidima ozbiljnih suživotnih veza, zbog čega će vjerovatnije krenuti prema izlazu kada im bude teško.

Suživot ljude čini frustriranima

Prema procjeni profesorice Rhoades, iskustva zajedničkog života s drugim partnerima također može dovesti do kritičkog uspoređivanja svog supružnika s prethodnim partnerima. Suprug David može biti odgovoran i pouzdan partner, ali ne i zabavan kao Will ili dobar ljubavnik kao Nate, druga dva muškarca s kojima ste živjeli prije braka. Razvijati takve kritične usporedbe nakon što ste ušli u brak može imati korozivno djelovanje.

Još jednu teoriju iznio je tek vjenčani par od 20 i nešto godina, Joey i Samantha Paris, koji žive u Dallasu. Upoznali su se u New Yorku i iznenadili svoje vršnjake vjenčanjem s 24 godine a da prethodno nisu živjeli zajedno. S Joeyjevog gledišta, suživot je često činio njegove prijatelje frustriranima nakon što su se jednom vjenčali.

“Mislim da je taj dio privlačnosti braka izgubio svoj sjaj jer mogu dobiti sve prednosti braka i izvan braka”, rekao je Joey. Sjeća da je pitao jednog prijatelja koji je živio u izvanbračnoj zajednici prije braka: “Kakav je sada osjećaj? A on je odgovorio: ‘Bit ću iskren, ne toliko drugačiji. Ne razumijem čemu takva pompa oko braka?'”

Ne treba čekati do 30. godine, ali pod jednim uslovom

Joey i Samantha doživjeli su vrlo različita iskustva. “Bila sam tako iznenađena ljepotom običnih stvari, poput zajedničkog kuhanja, pranja veša, zajedničkog ukrašavanja za Božić, da ne spominjemo zajedničko provođenje noći”, objasnila je Samantha.

Ne znamo tačno zašto mlade žene koje se izravno udaju u svojim 20-ima bez prethodnog zajedničkog života imaju relativno niske stope razvoda. Je li to manje iskustva u prekidima veza, manje prijašnjih partnera za usporedbu, veći osjećaj da brak donosi drugačiji status veze ili činjenica da su takve žene nesrazmjerno religiozne? Nije sasvim jasno.

Jasno je sljedeće: ako ste mlada žena koja razmišlja o braku, ali ste zabrinuti oko razvoda, istraživanje sugeriše da ne trebate čekati do 30. godine – pod uslovom da ste pronašli dobrog partnera i da ne živite ni s kim do dana vjenčanja. (Tuzlanski.ba)