Nedjelja, 25. Februara 2024.
Tuzlanski.ba logo

Hrvat koji je napravio krug oko svijeta: “Prodao sam kuću, bila mi je teret”

Preuzmite sliku

Hrvoje Jurić napravio je krug oko svijeta svojim električnim biciklom 2019. godine. Sada mu je cilj proputovati Norvešku, od Osla do Nordkappa, zajedno sa svoja dva vjerna suputnika, psima Enom i Maxom. U N1 Newsnightu se javio iz Norveške, odakle nam je prenio svoje doživljaje i poruke o onome što životu daje smisao.

Opisao je doživljaje iz 2019. godine kad je napravio krug oko svijeta: “Po pravilima Guinessa napravio sam minimalno 29 hiljada kilometara u 133 dana, 6 sati i 10 minuta. Krenuo sam iz Zagreba i završio u Zagrebu što je krug oko svijeta“.

Sada se nalazi u Norveškoj: “

To je projekt koji sam ja nazvao Giant World Tour. Testiram elekrične bicikle na raznim uvjetima, naglasak na ekstremnije uslove. Cilj je vidjeti stvarno trošenje baterije u ekstremnim uslovima, u velikim minusima sa velikim teretom što su Ena i Max, moji psi. Želim spojiti Oslo i Nordkapp”.

“Sad sam na trećini puta. U gradiću Namsosu na obali. Idemo sada cestom za koju kažu da je najljepša cesta u Norveškoj, u prijevodu naziva Primorska cestra koja ide kroz fjordove sve do mjesta Bodo. To je sada drugi dio putovanja. Prvo je bilo skandinavsko gorje, sad fjordovi, pa otočje i sjever”, govori Hrvoje.

Iz Zagreba je krenuo prije nešo više od dvije sedmice. Kaže da se nada kako će mu za ostatak ture trebati manje od četiri sedmice.

“Bitno mi je da su njih dvoje ok i da nema nikakvih problema te da se vratimo doma kako smo i krenuli – sa kojom kilom manje, ali to je normalno”.

  • Kad je riječ o pripremi na ovakav put, Jurić objašnjava:

    “Dva mjeseca sam bio u Gorskom kotaru. Cilj mi je bio pripremiti se na niske temperature, ali padala je kiša pa sam se pripremao koliko sam mogao. U zadnje dvije sedmice sam izgubio 3 kilograma. Prvo se kilogrami brzo gube, a onda se nadoknadi. Ja već ovo radim od 2011. godine. Krenuo sam sasvim spontano, bježao sam od problema. Jednostavno kad sam krenuo, to je postao moj način života. Počeo sam tako živjeti, kretati se. Sad imam dva psa s kojima sam non-stop vani. To je način kako je živim. Nekome je to super, nekome klošarski, nekome je to nedostižno. Ali ja mislim da se ne razlikujem od nekoga tko provede svoj život na poslu kojeg voli”.

    Jurić sebe naziva nomadom:

    “Puno stvari se promijenilo nakon puta oko svijeta. neka su se vrata zatvorila, neki ljudi se maknuli, to je tako u životu… Ali mnogo stvari mi se i otvorilo. To radite jednom u životu. Sve više me privlačilo to da budem s one strane kamere. Da ja fotografiram, snimam, sve ono što sam prolazio sada bilježim kroz kameru koja je sada moj način izražavanja. Sve više vremena sam provodio na cesti. Jednostavno sam shvatio da mi je kuća velik teret kroz to sve. Kuća je prevelika za nas troje i odlučio sam ju prodati. Kuća je definitivno u boljim rukama sada. I tako smo par mjeseci živjeli u autu gdje smo spavali po brdima. Imam gore šator, solarni tuš unutra, kuhalo. Ništa se puno nije promijenilo osim što sam 100 i nešto kvadrata zamijenio autom. Ali znači da se mogu buditi na Velebitu uz fenomenalan izlazak sunca i bit tamo gdje se sjećam kao da sam svoj”.

    Pričao je u svojim vjernim suputnicima Eni i Maxu:

    “Ena je imala deset mjeseci. Bila je pas koji je prošao ne baš lijepo tretiranje. Imala je fobije prema biciklima, kad bi netko iznenada došao lajala je, grizla, kidala… To su znakovi da je pas prošao nešto loše na cesti. Prvi put sam se susreo s takvom odgovornošću. I onda je postala moj saputnik. Puno se toga izdogađalo. I majka mi je premunila. Možda jedna od težih situacija mi je bila ostaviti nju i otići na put oko svijeta. Nakon korone smo planirali novu rutu od Prevlake do Premanture. Predzadnji dan smo upoznali Maxa. Imao je svoju porodicu, ali nisu se mogli brinuti o njemu pa sam ga udomio. Ja to još nisam vidio da dva psa tako klinku. Kad sam odlučio ići na put u Norvešku, najiskrenije da kažem, nisam imao srca ostaviti ih doma”.

    Jurić kaže da nije bilo nikakvih opasnih situacija na ovom putovanju. Iskusan sam, imam bolju opremu, svaku mogućnost opasnosti pokušavam predvidjeti unaprijed. Ako sutra bude opasno vrijeme, ne idemo van. Prevažni su mi oni i ja sebi sam da bih se upuštao u rizik u kakav bi se upustio kad sam bio mlađi. Ipak je u ovoj ćelavoj glavi još nešto ostalo”.

    Naposljetku je opisao i naljepšu situaciju koja mu se dogodila od 2019. kad je krenuo u krug oko svijeta:

    “Jedno jutro u Sjevernoj Americi sam vidio sedam medvjeda uz cestu i jedno mladunče. To mi je bio jedan tako prekrasan prizor. Uglavnom se ljudi boje medvjeda, ali stvar je da vas divlje životinje neće napasti ako se ne osjećaju ugroženo, a osjećaju se ugroženo ako čovjek ide prema njima i pokušava nešto. To je bio tako lijep osjećaj, vidjeti kako priroda funkcionira mimo nas. Kako stvari idu kako treba ako čovjek ne gura prste tamo gdje mu nije mjesto. Nedavno sam bio u Gorskom kotaru i naišao sam na srnu koju su napali vukovi. To je ružan prizor, ali to je kako priroda funkcionira. U svom najčišćem i najprljavijem smislu. Sama ta činjenica da sam počeo biti u prirodi, fotkati životinje i dijeliti stvari s njima je najbolje što mi se zadnjih godina dogodilo – da ne trčim za materijalnim. Novac je bitan, da ga nema ne bi sad bio ovdje gdje jesam. Ali kroz sve te stvari koje sam prošao, došli su njih dvoje i spustili su me na zemlju. Uhvatio sam se boravka u prirodi i mislim da je to jedna od ljepših stvari koja mi se dogodila u životu”, zaključuje Jurić.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,